Dosada: uticaj hronične praznine na život

Osjećate li se u posljednje vrijeme nervozno? Ovaj osjećaj proizilazi iz dosade, apatije i nezadovoljstva. Ovo je psihološko stanje velikog utjicaja koje nam može umanjiti kvalitet života. Analizirajmo ga.

Dosadu bismo mogli definirati kao neugodnu kombinaciju nezadovoljstva, apatije i umora. Hronična dosada sve prožima i sve zamagljuje. Sa psihološke tačke gledišta ovo stanje uma složenije je nego što se čini jer ima veliki utjicaj na mentalno zdravlje.

Svi smo u određenom trenutku osjećali određenu dosadu i znamo koliko je to nepodnošljivo. Ona je mnogo više od gubitka motivacije i opažanja da je ono što nas okružuje neugodno i besmisleno. Tako su u svijetu književnosti ličnosti poput Baudelaire-a učinile ovaj koncept stalnom temom u svojim djelima, definirajući ga kao stanje u kojem božansko blijedi i život liči na jednoličnu ravnicu.

Na taj način, opažanje da na našem horizontu nema ništa više od prostranstva zasićenog prazninama, nesumnjivo nas dovodi do egzistencijalne monotonije u kojoj se pojavljuju tjeskoba, nervoza, pa čak i depresija ... Važno je znati otkriti ta stanja i pronaći načine kako da ih ublažite.

​​Šta stoji iza dosade?
Kada bismo pronašli riječ koja definira suprotno od dosade, to bi bila riječ entuzijazam. Malo je emocija koje obogaćuju, daju vitalnost i nadahnjuju poput osjećaja entuzijazma, tj. uzvišenog stanja uma u kojem se čovjek osjeća sposobnim za bilo što. 

Interesantno je da je ova dimenzija do nedavno bila područje filozofije, a ne psihologije. Blas Pascal, na primjer, već je tada isticao da je dosada glavni glavni problem čovječanstva. George Steiner je sa svoje strane potvrdio da smo skloni dosadi kad život postane vječito čekanje, kada nas taj "otrov" zvani dosada dovodi do očaja.

​Schopenhauer je isticao da ta dimenzija nastaje kad nas sve napusti: ljubav, zadovoljstvo, užici putovanja, čitanja, naših hobija koje smo nekada voljeli...Tada nastaje "ništa", to totalno odsustvo podražaja i strasti što nas dovodi do gušenja jer sve što nas okružuje je jednolično, prazno, šuplje, dosadno. Gdje su korijeni dosade?

Hronična dosada i emocionalni bol
Zaista, filozofija je desetljećima upućivala na ideju stalne dosade, nezainteresiranosti i praznine. Prema psihologiji, oni koji se osjećaju emotivno iscrpljeno doživljavaju hroničnu dosadu, a ispod te stvarnosti često postoji neki traumatičan događaj.
Kada neko proživi iskustvo velike emocionalne grubosti, traume i bola postaje mu teško da se oslobodi straha, bijesa, tuge... Teško je prevazići ova sukobljena psihološka stanja kako bi nastavili kretati se naprijed kroz život.

Ono što većina ljudi često čini u ovom stanju je odvajanje od vlastitih emocija, padajući tako u stanje bolne praznine. U tim je slučajevima dosada maska koja prekriva očaj.

Kako znati je li ono što trenutno osjećate dosada?
Većina nas poznaje osjećaj "ošamućenosti". Međutim, postoje trenuci kada se ova vrsta osjećaja nastani u nama poput stalne izmaglice, poput trnja koji duboko prodire sve dok ne promijeni naš način postojanja. Pogledajmo koje su njegove karakteristike:

• Ništa vas ne privlači, čak ni stvari zbog kojih ste ranije bili strastveni.
• Sve vam se čini rutinskim i besmislenim.
• Nemate kratkoročne ili dugoročne ciljeve.
• Ništa vas ne uzbuđuje, niti u vama budi smijeh i sreću.
• Osjećate se nezadovoljno svojim životom, onim što vas okružuje, uključujući ljude oko vas i društvo u kojem živite.
• Sebe doživljavate kao fizički i psihološki iscrpljenu osobu.

Dosada i depresija
Na početku smo ukazali da je važno imati na umu da je osjećaj dosade često faktor rizika za psihološko zdravlje. Tako znamo da neko ko se osjeća neprekidno iscrpljen pokazuje oblik apatije i hronične dosade iza koje se u mnogim slučajevima krije neki traumatični faktor.

Suočeni smo s kaleidoskopskom mentalnom stvarnošću i ovdje postoji mnogo dimenzija koje treba razmotriti i uzeti u obzir. Međutim, postoji nešto što nikada ne smijemo izgubiti iz vida. Studije poput onih koje su provedene na Univerzitetu Virginia Commonwealth pokazuju da hronična dosada u većini slučajeva često vodi do depresije.

Praznina, apatija, nedostatak motivacije i vitalnosti izjedaju duh i izazivaju krizu identiteta . Zbog njih se osjećamo beskorisno u svijetu kojeg je (očigledno) "napalo" ništavilo. Vrlo je teško izvući se iz te inercije koja je mješavina umora, apatije i nezainteresovanosti. Stoga je odlučujuće otkriti ovu stvarnost i djelovati što je prije moguće. 

Pored traženja stručne pomoći, treba uuzeti u obzir i sljedeće:

• Razgovarajte s nekim o tome kako se osjećate. Dopustite drugima da vam otvore nove perspektive.
• Promijenite svoje rutine i životne navike. Svaka varijacija će biti novi podsticaj.
• Isprobajte nove stvari. Započnite sa drugim projektima, hobijima, upoznajte nove ljude.
• Ne radite ono što vam je neinteresantno.
• Vježbajte, brinite o sebi, jedite dobro.
• Pođite na psihološku terapiju za liječenje mogućih trauma.

Da zaključimo, ništavilo koje prati dosadu nestaje čim osoba uvidi nove svrhe svog postojanja. To je ono što bismo trebali vježbati svakodnevno: obnavljanje ciljeva i njegovanje novih ideja.

(reference:
gedankenwelt.com)