Draga kćeri, ne moraš da budeš "dobra djevojčica"

Draga kćeri, ne moraš da budeš dobra djevojčica. Ne moraš da budeš pokorna, poslušna, naivna i «slatka». Budi ono što želiš, pronađi svoj glas, nauči da se glasno nasmiješ, trčiš, osmotriš zvijezde i znaj da ih sve možeš dosegnuti.

Drago dijete, neka te bude briga kada ti kažu da si ružna kada se naljutiš, ne dozvoli nikome da te sputava i spriječi da postigneš ono što želiš. Možda djeluje očigledno, ali naša kultura se teško oslobađa jednog stereotipa. 
Evo primjera:
Pozorište u Lovenu imalo je popodnevnu projekciju filma "Čudesna žena" i to samo za žene. Prisustvovale su brojne djevojke.

U pozorištu su djevojkama poklanjali kesu sa natpisom, "unutra su divne stvari". Bio je to dobar potez, a pozorište je, kako se i očekivalo bilo puno.
Međutim, ono što je ta misteriozna kesa sadržavala ostalo je nezaboravno iz, nažalost, pogrešnih razloga. Kada su djevojke otvorile pakovanja, unutra su pronašle krpe, tečnost za čišćenje prozora, tablete za mršavljenje i četke za čišćenje.
Vijesti je nastavila da zapanjuje svijet, izazivajući komentare i brojne kritike iz praktično svih sfera života.

Mnogi jako dobro poznaju ovu stvarnost. Međutim, treba reći da postoji još jedna strana realnosti, neupadljiva i gotovo neprimjetna.
Ne vidimo to tako lako, jer se realizuje kroz naš jezik tj.način na koji komuniciramo sa djevojčicama i dječacima, prisiljavajući ih na kulturne kalupe.

Dobra djevojčica, tiha djevojčica
Dobra mirna djevojčica ostaje negdje u ćošku, obraćajući pažnju na sve oko sebe u diskretnoj tišini. U međuvremenu, mirna poslušna djevojčica bježi u svoj lični svijet mašte, prostran i divalj, gdje se može posvetiti svojim avanturama. Odrasli koji prolaze pored nje pohvale njenu lijepu kosu, njenu haljinu i njeno pažljivo lice. 
"Kako se ona dobro ponaša", kažu njenim roditeljima, a da se nikada ne obrate djevojčici. 

Nikada je ne pitaju šta je to što ona voli, što ne voli, i kakvi su njeni snovi: i da li joj se uopšte sviđa što je tjeraju da bude dobra, tiha, mirna i poslušna.

Iako ovo teško primjećujemo, ocjenjuju nas, dodjeljuju nam «uloge» i na nas lijepe «etikete» od našeg prvog dana u ovom svijetu.
Prema "teoriji uma" djeca od ranog doba počinju da integrišu i simuliraju ponašaje odraslih i ono što vide oko sebe. Ako im se već od ranog doba počne «ukorjenjivati» pasivnost, poslušnost, tišinu kao i vrjednovanje fizičkog izgleda kod djevojčica, zanemarićemo njihove istinske prirodne sposobnosti i «oblikovaćemo» ih prema onome što mi želimo. 
Zbog toga razni psiholozi, nastavnici i vaspitači kao što je Alfonso Monturi pozivaju da vaspitavamo djecu bez osuđivanja i etiketiranja. Obrazovanje koje osnažuje čovječanstvo i urođenu dobrotu kod djece, kao i vrijednosti poput radoznalosti, učenje i samosaznanje.

"Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova."

-Elenor Ruzvelt-

Dragi sine, ne moraš biti "snažan i jak"

​Govorili smo o "dobrim djevojčicama". Sada je vrijeme da se prisjetimo mnogih dječaka koji su odrastali sa velikim naglaskom na "skrivanju emocija" i samokontroli. Emocije i osjetljivost su "brže bolje ispravljani" poput krivih zuba u vilici. 
Govorilo im se da su suze za djevojčice i da ih je zadržati. Ne smiju biti «slabići»,  moraju biti «jaki», moraju biti u stanju da se nose sa svim i da nikad ne pogriješe.
 
"Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova."
-Elenor Ruzvelt-
 
I ovdje, u svijetu dječaka, postoje veliki problemi. Nedavno je objavljena studija, čije bi zaključke svi roditelji i vaspitači trebalo da uzmu u obzir: mozak muškog djeteta je mnogo osjetljiviji i manje otporan na stres nego ženski.

Zato muškoj djeci treba odgoj uz mnogo emotivne podrške sigurnosti i zaštite.
 
Pazi kako se ophodiš prema svojoj djeci
Sve gore navedeno čini da se zapitamo o navodno «slučajnim» ispadima dok svakodnevno radimo sa malom djecom.
Ti "slučajni ispadi" poput "moraš biti dobra djevojčica" ili "dječaci ne plaču" imaju dalekosežne posledice.

​Danas postoje stručnjaci za lični razvoj koji obučavaju žene da budu lideri u različitim oblastima društvenog, političkog i ekonomskog života.
Oni su primjetili da žene koje imaju ambicije ka visokim pozicijama u politici ili poslu, sebe često smatraju "sebičnima". Upravo ovo je posljedica pogrešnog vaspitanja i razbijanje ovih obrazaca - aspiracije i ambicije su svačije lično pravo, a ne čin sebičnosti - nesumnjivo je najteži dio, jer su oni ukorijenjeni još u ranom djetinjstvu.
 
Biti "dobar" ne znači biti poslušni konformista. Biti "dobar" znači biti hrabar i ostvarivati ono što želite, bez obzira da li ste muškarac ili žena.