Društvo povišenog holesterola i sniženog nivoa svijesti

Živimo u društvu u kojem je patnja stigma. Uzimamo pilule protiv bolova, liječimo visok holesterol i na kraju - oslabljen duh. I u isto vrijeme ljudi nas pitaju kako se osjećamo, kao da je depresija obična prehlada, ili infekcija koja se liječi antibioticima. 

Zdravstveni radnici se žale, i to s pravom, da više ni sami ne mogu izdržati: svaki dan primaju velik broj pacijenata sa jasnim indikacijama depresije ili poremećaja anksioznosti. Čini se kao da je društvo u kom živimo postalo mračna rupa koja nas guta čim joj se približimo. 
Patnja se kači za tijelo i um, utiče na našu cjelokupnu konstituciju, fizičku: leđa, vrat, kosti, i psihičku i duhovnu: dušu. U stomaku osjećate bol, u grudima zatezanje. Patnja obavija poput kraka hobotnice i čini da ostanemo na distanci: daleko od svijeta, od svjetlosti, od razgovora i od šuma života.

Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da će u narednih 20 godina depresija biti najveći zdravstveni problem u svijetu i da bismo zaustavili posljedice koje će ovo imati, ne samo da nam trebaju mjere, alati i dobro obrazovani profesionalci. Treba nam, takođe, svijest i osjetljivost. Moramo shvatiti da niko od nas nije imun na psihološke poremećaje, mogu nam se dogoditi u bilo kom trenutku života. Ne možemo trivijalizovati patnju. Veoma je korisno da pokušate da je razumijete i da se bavite njome kako biste, prije svega, spriječili bolesti kao što je depresija.

Zaostalost u razmišljanju, neobrazovanost i nedovoljna informisanost: depresija shvaćena kao stigma ili lični neuspjeh
Danijel ima 49 godina i radi kao asistent za njegu starijih osoba. Prije dva dana mu je dijagnostifikovan poremećaj anksioznosti i depresije. Mnogo prije nego što je zatražio razgovor sa specijalistom, on je osjećao «sijenku»  kako se nadvija, možda zato što je prepoznao sličnost sa simptomima svoje majke koja je provela puno vremena u samoći u svojoj spavaćoj sobi.

Ovo je period koji se odrazio jako loše na njegovo djetinjstvo. Sada je došao «red na njega», i iako su ga savjetovali da uzme slobodne dane ili bolovanje s posla, Danijel odbija da to učini. Plaši se da kaže svojim saradnicima (doktorima i medicinskim sestrama) šta nije u redu s njim, jer misli da je to sramota. Za njega je depresija lična neuspjeh, nasljedna slabost. 
Kada pomisli na svoju majku javljaju se misli koje ga izjedaju iznutra. Njegova majka je bila «dama koja nikada nije otišla ljekaru» i koja je većinu svog života provela uz konstantne emotivne uspone i padove.

Danijel je otišao kod psihijatra i ubijedio sebe da postupa ispravno, jer će mu ljekovi pomoći, pošto je to samo jedna više bolest koju treba liječiti, kao i hipertenzija, holesterol ili hipotiroidizam. Međutim, Danijel nije u pravu, jer, iako pilule za tretiranje bilo čega i ublažavanje bolova mogu pomoći na jedan period, one jednostavno nisu dovoljne. Činjenica je da ukoliko želite da liječite depresiju, kao i mnoge druge psihičke poremećaje, potrebna su još tri elementa: psihoterapija, životni plan (promjena društvene sredine i okruženja) i podrška okoline.
 
Loše raspoloženje, velika patnja i vječito neznanje
Navikli smo da slušamo kako je patnja dio života i da ponekad bolno iskustvo pomaže da budemo jači i da rastemo. Međutim, ono što nam je promaklo je činjenica da postoji još jedna vrsta patnje koja nas hvata i steže bez vidljivog ili očiglednog razloga i poput hladnog vjetra gasi naš životni žar, životne strasti, naše raspoloženje, želje i energiju.
 
"Valjati se u sopstvenoj patnji znači rizikovati da budeš izjeden iznutra."
- Frida Kalo- 

Ljudske patnje su virus 21. vijeka. Ne možete ga vidjeti, ne možete ga dodirnuti, ali stvara veliku opasnost. Razni priručnici će dati objašnjenje i naziv za ono što nam se dešava i tako ćemo dobiti još jednu «etiketu». Čak i pojedini ljekari jednostrano gledaju i olako shvataju ova stanja. Oni zaboravljaju da je svaki pacijent sa depresijom jedinstven, sa svojom kliničkim slikom, sa ličnom pričom i da ponekad ista strategija ne funkcioniše za sve.
 
S druge strane, još jedan problem sa kojim se suočavamo kada se bavimo depresijom je taj što u mnogim zemljama još uvijek nema adekvatnog protokola za rješavanje problema. Doktori obično postave dijagnozu i bolest poglavito tretiraju medikamentima. Ukoliko kod pacijenta nema poboljšanja, mijenja mu se vrsta terapije i upućuje se na dalje metode liječenja, poput psihološkog savjetovanja, razgovora itd.. Ponekad se čini da i hospitalizacija prijeko potrebna. Težina bolesti varira od slučaja do slučaja. Bolest je često prijeteća po život. Sve ovo još jednom pokazuje da problemi vezani za mentalno zdravlje mogu biti jako ozbiljni, ali nisu dovoljno priznati, i ozbiljnije shvaćeni i pored mnogobrojnih dokaza: 1 u 5 osoba će doživeti depresiju u nekom trenutku svog života.
 
Isto tako, na ponekad nedovoljno dobar pristup medicinskog sistema ovoj vrsti oboljenja možemo dodati i gore pomenutu zaostalost sredine, nedovoljnu informisanost i sklonost stigmatizaciji. Časopis «Psihologija Danas» ima članak koji nas poziva da duboko razmislimo o ovom pitanju. Citat:
 
«Ukoliko se stanovnicima bilo koje oblasti kaže da je depresija posljedica "isključivo" neurobioloških uzroka, onda će je prije prihvatiti i priznati. Štaviše, posjete psihologu ili psihijatru će se povećavati jer će ljudi prestati da krive sebe zbog te navodne "slabosti" ili nedostatka hrabrosti uslijed prevelike patnje.»

Nažalost, mnogi su još uvijek ogrezli u ovom neznanju, gdje su određene bolesti još uvek sinonim za ludilo, slabost ili defekat koji mora biti sakriven – a činjenica je da će upravo takve osobe najprije oboljeti i da će njihovo liječenje biti otežano. Vrijeme je za rebalans, razumijevanja i, prije svega, razmišljanja o onim bolestima koje ne trebaju spoljašnji gips, gaze, zašivanja i šavove.  
 
Prestanite da potcjenjujete patnju i naučite da je razumijete, budite aktivni i, prije svega – naučite da sarađujete.

​Danas možda niste bolesni - ali možete biti sjutra. A ako ne vi, onda vaše dijete ili neko vama blizak. Depresija ne bira ni vrijeme, ni pol, ni uzrast. Uzroci su dubokosežni, a posljedice dalekosežne.
​