Drvo koje nije znalo ko je

Drvo koje nije znalo ko je je lijepa priča koja nas podsjeća da je svako od nas jedinstven. Ne prepoznavanje ove istine i uzimanje drugih kao referentnih tački za naše živote može nas udaljiti od našeg istinskog ja. 

Priča o Drvetu koje nije znalo ko je to, govori o dalekom kraljevstvu u kojem je živio jedan vrtlar koji je volio svoj posao. Jednog dana zamolio je kralja za dozvolu da zasadi najljepši vrt na Zemlji.

Prošlo bi dosta vremena, ali rezultat bi bio vrijedan truda. Bio je vrlo pažljiv, a biljke je birao pažljivo. Kralj se oduševljeno složio sa njegovom idejom.
​Uz beskonačno strpljenje, vrtlar je sadio sjeme jedno po jedno, birajući najbolje mjesto za svakoga. Zalijevao ih je i hranio svakog dana. Znao je da su biljke plemenita bića i da uvijek odgovaraju onima koji paze na njih.
Prolazili su mjeseci i na kraju su počele rasti prve stabljike, prvo lišće. Vrtlar je bio neizmjerno sretan kad je vidio tu eksploziju života. Nakon nekog vremena procvjetale su ruže, koje su vrt ispunile bojama i mirisom. Rasli su i predivni karanfili. Ubrzo nakon toga, stabla jabuka počela su daati plod i čitav okoliš bio je ispunjen njihovom aromom. Vrt je bio sjaja i bujan, osim jedne biljke koja nije cvjetala i nije davala plodo.

"Naše vrijeme na zemlji je ograničeno, tako da ga ne smijemo gubiti živeći tuđi život."
-Steve Jobs-

Stablo koje nije znalo ko je
Ovo stablo je raslo sporije od ostalih. Vrtlar je mislio da će možda trajati duže da ono izbaci cvijeće, ali da će to ipak učiniti. Pa je strpljivo čekao, ali nije primijetio nikakve promjene. Priča kaže da je prošlo više od godinu dana, ali biljka je od početka bila gotovo nepromijenjena. Imala je sve jaču stabljiku, lišće i grane, ali nisu se pojavili cvjetovi  a ni plodovi.
Ruža, koja je bila vrlo ljubazna, htjela mu je dati savjet. "Sunce", rekla je, "gledala sam u sunce duže i vidjela kako cvjetam. Mislim da ste vi ružičasti grm i trebate samo malo više svjetla i topline da procvate." Drvo ju je slušalo i od tada je svako jutro dugo gledalo u sunce. Takođe se pokušalo istegnuti kako bi zraci bolje došli do njega. Ali ništa. Cvijeće na njegovim granama se nije pojavljivalo.
Tada je stablo jabuke interveniralo. "Ruža ne zna što govori", reklo je. "Zapravo ste poput mene, stablo jabuke. Samo trebate intenzivnije upiti vodu. Vidjećete da u kratkom vremenu nećete samo cvjetati, već ćete i dati slatke plodove . Slušajte što vam kažem, znam o čemu govorim."

Biljka, koja je sad bila malo stablo, pažljivo je slušala stablo jabuke . Mislilo je da je možda u pravu. Tako je svaki put kada su ga zalijevali upijalo što više vode. Pokušalo je to svom snagom, nije mu smetalo. Samo je željelo uroditi plodom. Ali više od toga, željelo je shvatiti ko je.

Drvo koje nije znalo tko je, parabola o egu
Prošlo je neko vrijeme, ali ništa se nije promijenilo. Stablo koje nije znalo ko je, nije davalo ni ruže ni jabuke. I to ga je ispunilo bolom. Kakvo je to stablo bilo ako nije bilo sposobno unijeti miris i ljepotu u vrt ? Kakve je propuste imalo zbog toga što nije mogao biti ono što jeste? Napokon se osjećao inferiorno prema svima. Stablo koje ne proizvodi ništa, ne služi svrsi, ponavljalo je u sebi.

Dopustilo je da ga savlada tuga, sve dok jednog dana nije došla sova, najmudrija od svih ptica. Ugledala ga je toliko uznemirenog da je sletjela na jednu od njegovih grana i pokušala započeti razgovor. Drvo koje nije znalo ko je joj je ispričalo razloge svoje tuge. Tada je sova zatražila dozvolu da ga pažljivo pregleda. Drvo se složilo dok su sve biljke znatiželjno posmatrale ovaj prizor.
​Nakon što ga je promatrala od vrha do dna, sova je ponovno sletjela na jednu od njegovih grana. "Znam što se događa", rekla je, ostavljajući sve da čekaju objašnjenje. "Ti nisi ni ruža, ni ruzmarin, niti stablo jabuke niti išta slično. Ti si hrast a ne cvateš niti imaš plodove poput drugih. Tvoja je sudbina da se uzdigneš do neba i postaneš veličanstven. Bićeš gnijezdo za ptice, utočište putnicima i ponos ovog vrta."

Riječi sove sve su ostavile zadivljene. Drvo koje nije znalo ko je razumjelo da je pogriješilo što je želio biti poput ostalih. Grm ruže i stablo jabuke pomalo su se sramili. Htjeli su mu pomoći, ali to nije bilo moguće. Svi su naučili lekciju. I tako je ovaj vrt postao najljepši vrt na Zemlji, sa hrastom kao temeljnim elementom.