Za većinu ljudi, zrelost, uključujući i duhovnu zrelost, uglavnom predstavlja iskustva nagomilana tokom godina. Ovdje se takođe misli i na proces starenja osobe. Međutim, istinska zrelost, koja obuhvata i duhovnu zrelost, ima vrlo malo ili čak nema ništa zajedničko sa iskustvima nagomilanim tokom godina. Ona je usko povezana sa našom svjesnošću i svjesnom radu na sebi. Može biti da smo sakupili dosta spoljašnjeg iskustva, ali ako smo nesvjesni i reagujemo emotivno bez razmišljanja, zapravo smo nezreli.
Duhovna zrelost nije akumulirano znanje i ne može se postići kroz školovanje, univerzitete ili jednostavno kroz učenje. Ona je naša unutrašnja sloboda i volja da preuzmemo odgovornost, da budemo svjesni svake naše misli, osjećaja, djelovanja i posljedica koje proizilaze iz njih i koje se mogu odraziti i na nas, i na ostala judska bića. Znaci duhovne zrelosti čovjeka su:
HRABROST Duhovna zrelost podrazumijeva unutrašnju slobodu, a sloboda je rezultat hrabrosti. Morate biti hrabri da se usudite da razmišljate drugačije od ostalih ljudi i da se ponašate u skladu s tim. U našem društvu, biti "zreo" podrazumijeva brigu o karijeri i materijalnim vrijednostima/stvarima, pronalaženju parnera, ženidbi/udaji i osnivanju porodice. U takvom okruženju stvarno je neophodno biti hrabar kako biste išli svojom stazom, pratili put sopstvenog srca i povezivali se sa vašim istinskim bićem. SAOSJEĆANJE Duhovno zrela osoba ne čini dobro jer osjeća dužnost ili zbog toga što želi da propovijeda svoju vjeru. Ona ne čini usluge kako bi ostvarila bilo kakvu korist: stekla vlast, ugled ili priznanje. Ona to čini iz unutrašnje potrebe da pomogne slabijima od sebe. Ona osjeća i razumije, i njena motivacija je čista i plemenita.
LJUBAV
Za mnoge ljude, ljubav znači biti voljen i voljeti. Uzimanjei i davanje. To nije prava ljubav, to je pogrešna predstava ljubavi. Duhovno zrela osoba voli bezuslovno. Ona je sretna i ispunjena kada voli, daje ljubav, a ne vezuje očekivanja za to. Ona ne voli kako bi dobila potvrdu od drugih o tome koliko je "sjajna", već zato što je povezani sa samim izvorom ljubavi, i ne može, a da ne voli. ISKRENOST PREMA SEBI I DRUGIMA Danas se ljudi identifikuju sa imenima, profesijama, formalnim obrazovanjem, ulogama koje igraju u životu. Oni sakrivaju svoju pravu prirodu, ono što stvarno jesu i pokazuju samo onu sliku o sebi koju žele da drugi vide, i koja se od njih očekuje. Drugim rijčima prinuđeni su da glume. Duhovno zrela osoba živi svoju istinu. Uvijek i svuda je svoja i prirodna, nikada ne pokazuje lice koje nije njeno, pokazuje stvoje pravo i istinsko biće bez maski, uloga i glume. Takođe vidi i prepoznaje svoju sijenku, prihvata je i pokušava je transformisati. SPOSOBNOST OPRAŠTANJA Kada osoba misli da ne može ili ne želi da oprosti nekome nešto, na ovaj način samo “hrani” svoj sopstveni značaj, svoj ego, jer se osjeća bolje i iznad drugih. Kada oprostimo, otpuštamo osjećaj povrijeđenosti, bijesa i mržnje. Zrela osoba ne pokušava da prebaci ta osjećanja na druge i da svali odgovornost na druge, već odgovornost za djela, radnje i osjećanja preuzima na sebe. Oproštaj nas oslobađa od ovih negativnih, teških osjećanja i dovodi nas u ravnotežu sa Tvorcem i stvaranjem. PRIHVATANJE Kad je osoba duhovno zrela, ona mijenja sve što može da promijeni, ali i prihvata sve ono što ne može da promijeni. To ne znači skrivati se od onoga što ne možete da promijenite ili da ne želite da to razmatrate. Radi se o odluci da ne pružate otpor onome što ne možete promijeniti, jer je to besmislena radnja. Prava promjena nikada ne može doći od spolja ako prvo nije došla iznutra. Duhovno zrela osoba prihvata sebe kakav je zaista, i prihvata sve ostale onakvi kakvi su.
|
|
RSS Feed