Egzistencijalna depresija. Osjetljivost i gubitak duše

Depresija može biti uzrokovana nekim (ili kombinacijom) sljedećih faktora.

Situaciona - izazvana eksternim stresogenim događajima kao što su smrt bližnjih, tragedija, gubitak zaposlenja itd.
Hormonalna - uzrokovani unutrašnjim hormonalnim disbalansom.
Genetska - izazvana genetikom.
Sezonska - uzrokovana promjenom godišnjih doba (što se vidi u sezonskom afektivnom poremećaju).
Intrapersonalna - uzrokovani toksičnim uvjerenjima i percepcijama koje dovode gubitka samopoštovanja.
Egzistencijalna – kada osoba ne vidi smisao sopstvenog postojanja i izgubi vezu sa dušom.

Egzistencijalna depresija je otporna na tradicionalne tretmane kao što su psihoterapija i ljekovi. Iz tog razloga, egzistencijalna depresija često je najteži, najperzistentniji, i za stručna lica krajnje zbunjujući oblik depresije. Ali, može se izliječiti.

ŠTA JE EGZISZENCIJALNA DEPRESIJA?
Ukratko, egzistencijalna depresija je duhovna kriza. Oštra, duboka, onesposobljavajuća po osobu, vrlo je lična po prirodi. Klinički gledano, egzistencijalna depresija spada u "sivo" područje jer se često klasifikuje kao "ničim izazvana", mada ponekad početak ove vrste depresije mogu biti unutrašnje ili spoljašnje krize.
 
Simptomi egzistencijalne depresije su:

• Konstantne "duboke misli" o značenju i prirodi života i smti
• Intenzivna želja da se odgovori na naizgled neodgovorena pitanja poput "koja je svrha (mog) postojanja?" "Šta se dešava poslije smrti?" "Zašto sam ja rođen?"
• Intenzivno nezadovoljstvo stanjem u društvu
• Osjećate se odvojeno od drugih (imate malo ili nemate prijatelja)
• Osjećate se neshvaćeno i "na drugoj frekvenciji" u odnosu na druge
• Hronična i duboka usamljenost
• Osjećate se "umrtvljeno", "utrnuto" ili "prazno" iznutra
• Nezainteresovanost za društvene kontakte (događanja)
• Melanholična raspoloženja
• Anksioznost
• Gubitak interesa za uobičajene aktivnosti
• Nedostatak entuzijazma ili motivacije
• Nedostatak energija
• Vjerovanje da je većina stvari "beskorisna" ili "besmislena"
• Razmišljanje ili pokušaj samoubistva​

​Ako patite od egzistencijalne depresije, vjerovatno ste već tražili pomoć stručnijih lica, što se i preporučuje, jer morate imati neku vrstu pomoći, makar u početku, dok ne uvidite o čemu se zapravo radi i kako možete sami sebi pomoći. Ako ste dugo na nekoj od terapija ili ste često mijenjali terapiju (jer svaka prethodna nije funkcionisala), vjerovatno ćete se osjećati još beznadežnije na kraju svega.

Što se tiče egzistencijalne depresije, šanse da terapija, ljekovi i svi ostali tretmani pomognu su male, ili će pomoći samo u početku, a ne na duže staze. U ovom slučaju situacija postaje teška i za pacijenta i za ljekara koji se trudi da nađe adekvatnu terapiju, dok je pacijent već dovoljno iscrpljen da i na kraju odustaje od liječenja (bez obzira što nije ni blizu izliječenja).
 
ŠTA UZROKUJE EGZISTENCIJALNU DEPRESIJU?
Dakle, ako egzistencijalna depresija nije uobičajena depresija, kako je dalje objasniti i šta je njen izvor?
Kao što je već pomenuto, kliničko shvatanje egzistencijalne depresije je da se radi o nejasnoj i neizvjesnoj mentalnoj bolesti.  Drugim riječima, ona nema veze sa spoljnim, biološkim, sezonskim, hormonalnim faktorima ili nedostatkom samopoštovanju. Ali ovo je izuzetno površna definicija, a ona se zasniva na ograničenom uvidu u psihoterapijsku profesiju.
 
Egzistencijalna depresija je kriza duše. Poznata je takođe i kao „Mračna noć duše".
 
Ako ne znate šta je „Mračna noć duše“,  radi se o životnom periodu kada osjećate da ste izgubili vezu sa sopstvenom dušom. Naše duše su najdublji izvori naše kreativnosti, nade, radosti, ljubavi, blaženstva, saosećanja, energije i strasti. Kada izgubimo dodir sa našim dušama, gubimo dodir sa našom najdubljem suštinom ili božanstvom. A kada više nismo u dodiru sa samom suštinom našeg bića, osjećamo se izgubljeno, usamljeno i prazno. To je ono što je poznato i kao "gubitak duše" i upravo ovo je uzrok egzistencijalne depresije.
Djelo „Mračnu noć duše“ (ili „Tamnu noć duše“) izvorno je napisao mistik Sv.Ivan od Križa (16. vijeka). On ju je opisao kao period u životu kada duša želi da se poveže sa Bogom (ili Duhom). Iako je tamna noć duše u početku bolno i mučno iskustvo, zapravo je to razlog za slavlje. Možda zvuči suludo, ali ono nagovještava da se konačno budite. Za mnoge ljude tamna noć duše označava početak svetog putovanja nazad ka cjelovitosti i duhovnom jedinstvu.
 
A kako na prvi pogled doživljavamo gubitak duše?
Gubitak duše i naša kasnija egzistencijalna depresija se dešava iz više razloga. Razlozi (faktori) mogu biti:

• Povećana osjetljivost
• Visoka inteligencija (emocionalna i intelektualna)
• Kontemplativni tip ličnosti
• Duhovna zrelost
• Prolazak kroz tragična ili teška iskustva
• Površnost života  (npr. odrastanje bez pravih vrijednosti, posao koji vas ne ispunjava i gdje ne možete ostvariti pune potencijale, donošenje odluka koje nisu usklađene sa dušom, destruktivni društveni uticaj, itd.)

 
Egistencijalna depresija se, bez sumnje, javlja kod izuzetno osjećajnih i osjetljivih osoba. Senzitivnost nam omogućava da osjetimo ono što drugi ljudi obično ne mogu osjetiti. Upravo se zbog toga egzistencijalno depresivne osobe osjećaju tako izolovano i pogrešno shvaćene: one zaista jesu na drugom planu postojanja od tipične populacije.​

Egzistencijalno depresivna osoba je najčešće izuzetno "nadareni" pojedinac - pjesnik, umjetnik, filozof, liječnik, mistik. Ovakvi ljudi se osjećaju otcijepljeno i strano u društvu kakvo poznajemo, pa nije ni nije čudno što su prirodno nepovjerljivi, usamljeni i što osjećaju da su okruženi irelevantnošću i trivijalnošću.