Emocionalno jedenje: traženje utjehe u hrani

Traženje utjehe u kolačima nakon raskida, pretjeran unos hrane tokom stresnog perioda, jedenje više od onoga koliko je potrebno našem tijelu: naziv za ovaj poremećaj ishrane je emocionalno/emotivno jedenje. 

Mislimo da su "normalni ljudi" oni koji su u stanju da se odupru čokoladi ili bilo čemu slatkom, ubijeđeni da ćemo, ako iskontrolišemo "tu žestoku unutrašnju glad" uspjeti da nađemo savršeni mir. Otkrivamo da jedenje postaje metafora za način života koji vodimo i način na koji upravljamo našim emocijama.

Međutim, u mnogim slučajevima prisilnog jedenja, hrana funkcioniše kao "dimna zavjesa" koja ne dozvoljava da vidimo pravi problem: gubitak emocionalne kontrole i prisila da se popuni praznina u drugim područjima našeg života.
 
Odnos između emocionalne prazine i hrane
Hrana može postati zamjena za emocionalnu ravnotežu. Puno je slučajeva ljudi koji "prazne frustracije" preko neke kompulzivne radnje (kockanje) ili tako što krenu sa unošenjem hrane (često: čokolada, sladoledi, kolači i ostali slatkiši). Ono što ih tjera na ovo često je, zapravo, emocionalni očaj i praznina.
Dijete u ovim slučajevima ne funkcionišu, jer su hrana i težina simptomi, a ne problem. Ako smo iskreni prema sebi, možemo vidjeti da usredsređivanje na težinu predstavlja način da ne obraćamo pažnju na razloge zbog kojih se mnogi ljudi okreću hrani kada misle da su gladni. 

Ovome, naravno, doprinosi i društvo u kojem živimo, koje fokusira svoju pažnju na višak kilograma i potrošnju kalorija. Takođe mislimo da će gubitak težine i postizanje lijepe figure dovesti do emocionalnog oslobađanja od bolnih događaja koji nas muče. Dženin Rot, ekspert na ovu temu, naglašava da je višak težine sam po sebi simptom i da, čak i ako možemo malo promijeniti težinu, ako se ne bavimo uzrocima, i dalje ćemo biti nesrećni (stvaranje velikih uspona i padova u našem životu).

Evo citata iz jedne od njegovih knjiga koji dobro ilustruje ovaj problem: 
Jednom se neko ko je izgubio trideset i četiri kilograma pojavio na jedan od mojih seminara. Stajao je pred sto i pedeset ljudi i rekao drhtavim glasom: "Osjećam se uplašeno. Kao da sam izgubio sve moje snove. Zaista sam vjerovao da će gubitak težine promijeniti moj život. Ali ono što se promijenilo je samo spoljašnjost. Unutrašnjost je ostala ista. Moja majka je i dalje mrtva, i još uvijek je tačno da me je otac tukao kad sam bio mali. Još uvijek sam ljut i osjećam se usamljeno, i više ne osjećam entuzijazam zbog gubitka kilograma."

Začarani krug emocionalnog jedenja
 
Naša briga za tijelo maska je za dublje probleme, a to stvara začarani krug neriješenih zabrinutosti koji usporavaju našu sposobnost rasta i razvoja.
Prema nekim autorima, hrana je zamjena za ljubav. Stoga, kako Dženin Rot tvrdi: "Ako prestanemo da hranimo zlostavljano dijete koje živi u odrasloj usamljenoj osobi, moći ćemo da njegujemo ljubav i intimnost.

Na taj način ćemo se osloboditi boli prošlog života i riješićemo jednom zauvijek da živimo u sadašnjosti. Samo ako napravimo prostor za intimnost i ljubav, naučićemo da uživamo u hrani i prestanemo da je koristimo kao zamenu za ljubav."
 
Postoje vremena kada mislite da će vas hrana spasiti od sebe, od negativnih emocija, od same vaše ličnosti i onoga što ste, i od činjenice da je sve onako kako ne želite da bude. Sve ovo djeluje poput "čini'' koja pojačava začarani krug u kojem se mučite.

Kada je vaša ishrana neuravnotežena, ovo znači da ne vodite dovoljno brige i računa o sebi. Traženje utjehe u hrani i  gomilanje suvišnih kilograma je često samo simptom koji vodi u začarani krug. Dakle, svaki put kada jedete kompulzivno, potkrepljujete uvjerenje da je jedini način da dobijete ono što želite kroz hranu koju unosite. Kada se prepuštate prejedanju, koje je rezultat emocionalne neravnoteže, ojačavate beznadežnost povezanu sa vašim problemom, što uzrokuje još veći nedostatak kontrole.
 
Emocionalno jedenje, prejedanje ili neuravnoteženost u ishrani često služe kao imaginarna podrška; ideja da možemo koristiti hranu da se održimo u ovom svijetu.
 
Dobijanje, gubitak težine ili držanje dijete je kao da ste trajno na emotivnom rolerkosteru. Osoba koja koristi hranu kao utočište je konstantno usred haosa i emocionalne drame. Jer, kako smo ranije rekli, kompulzivno jedenje odražava patnju koja se odvija u nečijem životima.

​