Empatija ili ekpatija? Obje su nam potrebne

Vrlina je emocionalno se povezati sa drugima, ali je takođe neophodno da se emocionalno zaštitite kako biste spriječili patnju.

Kako su empatija i ekpatija povezane?
Da li vas karakteriše empatija koja vam omogućava da se stavite u situaciju druge osobe? Suprotnost ovoj sposobnosti naziva se ekpatija – pa bismo mogli pretpostaviti da je to negativna osobina.

Međutim, ne smijemo zaboraviti da pretjerana empatija može biti jednako štetna kao i pretjerana ekpatija. U pravoj količini, obje imaju prednosti i međusobno se nadopunjuju. U ovom članku obrađujemo ova dva koncepta.

“Stvarnost je ista za sve, ali svi je vide drugačije jer je gledaju iz svog ugla.”
(Jose Luis Gonzalez de Rivera y Revuelta)

Šta je empatija?
Izraz empatija dolazi od grčkog em-patheia i doslovno znači "osjećati iznutra". U psihologiji, empatija je sposobnost povezivanja sa drugim ljudima: U stanju smo da saosjećamo sa mislima i situacijama druge osobe (kognitivna empatija). Takođe smo u stanju da saosjećamo sa emocijama drugih ljudi (emocionalna empatija). Na primjer: Ako vam neko priča o nečijoj smrti, možete shvatiti koliko ova situacija mora biti teška za porodicu. Osjećate njihovu tugu. Empatija je važan preduslov za izgradnju povjerenja u odnosima. Omogućava duboku vezu i promoviše harmoničan suživot.

Šta je ekpatija?
Ovaj izraz takođe dolazi iz grčkog: ek-patheia. Prefiks ek znači „napolje“. Ekpatija se odnosi na sposobnost da se emocionalno klonimo nečega. Ona se može smatrati suprotonošću empatiji, ali nije negativna osobina, već je zaštitni mehanizam koji nam, između ostalog, omogućava donošenje racionalnih odluka. Ekpatija je neophodna i za suprotstavljanje manipulaciji emocijama koju mnogi ljudi, manipulatori ili mediji koriste, na primjer, za postizanje svojih ciljeva. Svaki višak je štetan, a to se odnosi i na empatiju kao i na ekpatiju.

Emocionalna samoregulacija
Mi smo društvena bića i potrebno nam je društvo. U tom smislu, empatija nam omogućava da uronimo u druge priče, u druga životna iskustva i živimo ih kao da su naša. Biti empatičan je dar, ali ga možemo razviti i kroz praksu. Nasuprot tome, ekpatija je vještina samoregulacije i zaštite. To je mentalni čin, vještina koja nam omogućava da se isključimo iz "emocionalnog cunamija" koji možemo osjetiti kada previše saosjećamo s drugima.

"Samo srodna bol izmami suze iz nas, a svako zapravo plače sam za sebe.”
(Heinrich Heine)

Ekpatija štiti od iscrpljenosti empatije
Hiperempatične osobe suosjećaju s drugima do iznemoglosti. Njena osjetljivost ne poznaje granice, ali beskrajno sažaljenje joj na kraju psihički i fizički razboli. 

Paradoksalno, ovo smanjenje empatije dovodi do toga da postajemo manje prijemčivi za osjećaje drugih, a naša sposobnost empatije opada. Ne smijemo zaboraviti da ovo iskustvo može biti traumatično, jer emaptične osobe podnose patnju drugih dugo vremena. Ekpatija je zaštitni mehanizam koji se suprotstavlja iscrpljenosti koju uzrokuje empatije. Ova sposobnost nam omogućava da odredimo u kojim situacijama i sa kojim ljudima koristimo svoju empatiju. Štiti nas od “emocionalne zaraze” koju bismo mogli pretrpjeti kada promatramo ljude u vrlo teškim situacijama (npr. pacijenti u bolnicama). Dakle, kao i uvijek, zdrava sredina je najbolja opcija da pomognemo drugima dok štitimo sebe.