Energetska starost

U knjigama Carlosa Castanede nalazi se izraz "Čovjek znanja". To bi se moglo prevesti kao: osoba koja djeluje pod bilo kakvim uvjetima što je moguće efikasnije.

Možemo reći da je čovjek znanja savršen čovjek. Na putu do takvog savršenstva, čovjeka znanja, postoje 4 neprijatelja.
​
Prva tri su strah, jasnoća i moć. Četvrti neprijatelj je starost. 

 1. Strah, prvi neprijatelj
Pred njim čovjek ne smije pobjeći niti ostati. Mora ga savladati. Čovjek jednom kada pobijedi taj strah, onda je slobodan dok god živi i umjesto straha dobije jasnoću i bistrinu duha. Tada čovjek zna šta želi. Ko poklekne pred strahom nikada neće naučiti šta sve treba, ni postati čovjekom od znanja.
 
2. Jasnoća, drugi neprijatelj
Jasnoća često ne da čovjeku da posumnja u sebe, čovjek postaje suviše hrabar , jer misli da mu je sve jasno pred očima, on ne preza ni pred čime, a i to je greška nepotpunog duha. Čovjek će prenagliti tamo gdje mora biti strpljiv, i ako poklekne može postati bučan ratnik, često budala. Čovjek zato mora da odoli i jasnoći, misliti i biti strpljiv.
 
3. Moć, treći neprijatelj
Pred ovim neprijateljem je najlakše popustiti. Moćan čovjek misli da je nepobjediv, postaje zapovijedan. Čovjek završava dajući svoja pravila, jer je postao gospodar. Ali surovi i ćudljivi čovjek će izgubiti bitku, a da to i ne zna. Takav više ne vlada ni sobom, nit’ zna kad i kako da iskoristi dobijenu moć. Takav čovjek je zaslijepljen. Poraz je ovdje uvijek konačan i jedan od najgorčih. Ovakav čovjek odbija da uči i napreduje.

​Objasnimo sada 4. neprijatelja - starost
Don Juan je govorio da osoba u starosti želi leći, odmoriti se i opustiti. Čini se kao da postoji nešto loše u tome? Čovjek je radio cijeli život, a sada zaslužuje malo odmora. Ali, ovo se ne dešava samo kod starih ljudi, dešava se i kod mlađih.

Jer starost nije staro doba. Starost nam dolazi svakodnevno, čak i u mladosti.
​
​Kada se umorimo od nekog posla kući, kažemo za sebe: "Dobro sam obavio posao, mogu se opustiti." A takva je misao misao povezana sa starošću. Svaki put kad sebi "dopustimo" da se opustimo (ne fizički, već psihički), utapamo se u starost. I nije važno koliko imamo godina: u dobi od 15, 25 ili 30 godina svakodnevno nas starost "posjećuje". A mi joj podliježemo. 

To ne znači da ne trebate odmarati. Odmor je potreban, ali to mora biti dio plana, dio staze. Sjediti u restoranu sa prijateljima, slaviti novu godinu ili rođendan, sunčajte se - ako to nije dio plana vašeg puta, onda je ovo starost.

​Ljudi nekada jednostavno nisu starali dok su mladi. Nekada nije bilo vremena za opuštanje. Možda bismo trebali uzeti primjer od njih?
Ostanite zauvijek mladi, prijatelji.