Epigenetika: da li su traume i tragedije nasljedne?

Gotovo svaka generacija je prošla kroz teškoće. Ako ne ratovi, onda glad, genocid ili teška ekonomska kriza. Svi znamo za fizičke i psihološke posljedice koje ljudi pod tim okolnostima mogu razviti, ali, da li je moguće da tragedije i traume nasljeđujemo?​

Negativna iskustva mogu ostaviti genetski trag kod onoga koji pati i prenijeti ga sljedećoj generaciji. Istraživanja na životinjama su se pokazala da je ovo istina.
Međutim, istraživanja na ljudima su neetična, tako da je vrlo teško utvrditi zašto i kako možemo naslijediti tragedije.

​Prvi pristup: socijalna psihologija
Najznačajniji su opsežni eksperimenti u području socijalne psihologije. Rezultati su otkrili dosta toga. Ove studije, koje su se odvijale kroz generacije, pokazuju kako i ljudi mogu naslijediti tragedije, baš kao i životinje.

Socijalna psihologija ne može odrediti pogođene gene, ali postoji uzorak nasljeđivanja podijeljen polovima. Ovo je revolucionarno otkriće za psihologiju, sociologiju i genetiku.
​
​Finska i Drugi svjetski rat
Dr. Torsten Santavirta sa Sveučilišta Uppsala utvrdio je da su djeca koja su evakuirana iz Finske tokom Drugog svjetskog rata imala višu stopu hospitalizacije zbog psiholoških problema nego potomci djece koja nisu prošla kroz ovakva iskustva.
Istraživanje je pokazalo da se to odnosi samo na djevojčice. Ta posebnost može biti posljedica činjenice da su mentalne bolesti češće u djevojčica nego u dječaka. Ali, ipak, slučajnost je nevjerovatna.

"Psihički rizik koji se prenosi na sljedeću generaciju je zabrinjavajući i postoji potreba da se dobro promisli o potencijalnim rizicima prilikom osmišljavanja politike zaštite djece."
Dr.. Torsten Santavirta-

​Konfederacijski vojniciDruga studija, o potomcima vojnika koji su bili u logoru za ratne zarobljenike u Gruziji, ima neke sličnosti sa onim u Finskoj.
Djeca preživjelih zatvorenika imala su kraće živote od djece drugih ratnih veterana koja nisu bila zatvorena. Čak su i neki od njih umrli ranije nego njihovi stariji rođaci rođeni prije rata. To bi moglo značiti da su djeca možda naslijedila traumu svojih roditelja.

"Postoji međugeneracijski prenos ljudskih osobina, koji se može dogoditi kroz dobro poznate metode kao što su genetsko nasljeđivanje, kulturno nasljeđivanje ili nasljeđivanje znanja."
-Neil Youngson-

Potomci žrtava holokausta
Bolnički centar Mount Sinai u New Yorku proučavao je genetski sastav skupine žrtava holokausta koji su bili u koncentracijskim logorima i uspoređivali ga s djecom.
Studija se fokusirala na specifični gen koji reguliše hormone stresa. Utvrđeno je da su preživjeli, kao i geni njihove djece, bili pogođeni naslijeđenom traumom. Napravljena je zasebna analiza kako bi se isključila mogućnost da su djeca, druge generacije, modificirala gen sa vlastitim traumatskim iskustvom.

Čudna rodna razlika
Postoji još jedan neobjašnjiv aspekat ovoga. Baš kao što su traume bile prenijete samo ženskoj djeci, kao što je slučaj u Finskoj, to je upravo suprotno kod ratnih zarobljenika. Izgleda da su traume naslijedila i muška djeca.

Ove studije i istraživanja bacaju novo svjetlo na temu fizičko i mentalno zdravlje. Čini se da mi, ljudska bića, doista možemo naslijediti traume koje su imali naši preci. No, i ovdje se takođe čini da za sada ima više pitanja nego odgovora.