Erich Fromm: "Nesretna sudbina ljudi posljedica je njihovih neostvarenih potencijala"

Izvrsni njemački filozof i psiholog Erich Fromm otkriva nam tajne naše duše i brige i pomaže nam da pronađemo svoju slobodu i svoju sreću. Njegove misli nikoga neće ostaviti ravnodušnim. One su poput balzama na našim ranjenim srcima.

• Glavni životni zadatak čovjeka je dati život sebi, postati ono što potencijalno predstavlja. Najvažniji plod njegovih napora je njegova ličnost.
• Ne bismo trebali davati objašnjenja i izvještavati ukoliko naši postupci povređuju druge. Koliko je života uništeno potrebom da se nešto "objasni", što obično znači biti "shvaćen", odnosno oslobođen. Neka drugi sude po vašim postupcima, a prema njima - vašim stvarnim namjerama, ali znajte da slobodna osoba treba objasniti nešto samo sebi - svom umu i svijesti - i nekolicini koji imaju pravo zahtijevati objašnjenje.
• Ako volim, stalo mi je, to jest aktivno sudjelujem u razvoju i sreći druge osobe, nisam samo puki gledatelj.
• Cilj čovjeka je biti sa samim sobom, a uvjet za postizanje tog cilja je biti čovjek za sebe. Ne samoodricanje, ne taština, već zdrava ljubav prema sebi; to nije odbacivanje drugih pojedinaca, već izjava vlastitog ljudskog jastva: to su istinske najviše vrijednosti humanističke etike.
• U životu nema drugog smisla, osim onog što mu osoba daje, i na načinu na koji otkriva svoju snagu i plodno živi.
• Ako osoba može živjeti ne u prisili, ne automatski, već spontano, tada ona spoznaje sebe kao aktivnu kreativnu osobu i razumije da život ima samo jedno značenje - sam život.
• Mi smo ono što smo sami nadahnuli i ono što su drugi nadahnuli o nama.
• Sreća nije nekakav božanski dar, već dostignuće koje čovjek postiže svojom unutarnjom plodnošću.
• Za mnoge osobe je sve važno, osim njihovog vlastitog života i umjetnosti življenja. Oni postoji za bilo što, samo ne za sebe.
• Osoba koja puno osjeća nije u stanju oduprijeti se dubokoj tuzi zbog neizbježnih životnih tragedija. I radost i tuga su intenzivna i neizbježna iskustva osjetljive osobe, pune ljudskog života.
• Nesretna sudbina mnogih ljudi rezultat je njihovog izbora. Nisu ni živi ni mrtvi. Život se ispostavlja teretom, bezvrijedno zanimanjee, a djela su samo sredstvo zaštite od muke bivstvovanja u kraljevstvu sjena.

• ​​Koncept "biti živ" nije statički pojam, već dinamičan. Postojanje je isto što i otkriće specifičnih sila tijela. Aktualizacija potencijalnih sila urođeno je svojstvo svih organizama. Stoga otkrivanje ljudskih potencijala prema zakonima njegove prirode treba smatrati ciljem ljudskog života.
• Empatija i iskustvo sugeriraju da u sebi iskusim ono što doživljava druga osoba, i stoga smo u tom iskustvu on i ja jedno. Sva saznanja o drugoj osobi vrijede onoliko koliko se oslanjaju na moje iskustvo onoga što proživljava.
• Siguran sam da niko ne može "spasiti" svog bližnjeg tako što donosi odluke za njega. Jedino u čemu jedna osoba može pomoći drugoj jeste otkrivati ​​mu istinito i sa ljubavlju, ali bez iluzija, postojanje neke alternative.
• Život postavlja čovjeku paradoksalan zadatak: s jedne strane spoznati njegovu individualnost, a s druge, nadići je i doći do iskustva univerzalnosti. Samo kroz sveobuhvatni razvoj čovjek se može uzdići iznad svog Ja.
• Ako dječija ljubav proizlazi iz principa: "Volim jer volim", tada zrela ljubav dolazi iz načela: "Volim jer volim." Nezrela ljubav viče: "Volim te jer te trebam!". Zrela ljubav tvrdi: "Trebam te jer te volim".
• Opsesija jedno prema drugima u ljubavi nije dokaz moći ljubavi, već samo svjedočanstvo neizmjerne usamljenosti koja joj je prethodila.
• Ako osoba doživljava ljubav na principu posjedovanja, to znači da želi uskratiti objekat svoje "ljubavi" slobode i držati ga pod kontrolom. Takva ljubav ne daje život, već ga potiskuje, uništava, davi, ubija.
• Većina ljudi vjeruje da ljubav ovisi o objektu, a ne o vlastitoj sposobnosti ljubavi. Oni su čak uvjereni da, budući da ne vole ništa i nikoga osim "voljene" osobe, to dokazuje snagu njihove ljubavi. Tu se pogreška očituje - instalacija objekta. Ako zaista volim neku osobu, volim sve ljude, volim svijet, volim život. Ako nekome mogu reći „volim te“, trebao bih biti sposoban reći „volim sve u tebi“, „volim cijeli svijet zahvaljujući tebi, volim sebe u tebi“.
• Djetetov lik glumi lik roditelja, on se razvija kao odgovor na njihov karakter.
• Ako je osoba sposobna u potpunosti voljeti, onda voli i sebe; ako je u stanju voljeti samo druge, ona ne može uopće voljeti.
• Općenito je prihvaćeno da je ljubav već vrhunac ljubavi, dok je u stvarnosti to početak i samo mogućnost stIcanja ljubavi. Općenito je prihvaćeno da je to rezultat misterioznosti i privlačnosti dvoje ljudi jedan prema drugom, određenog događaja koji se događa sam od sebe. Da, usamljenost i seksualne želje čine ljubav jednostavnom stvari i nema ništa tajanstveno, ali ovo je uspjeh koji odlazi jednako brzo kao što je i došao. Ne postaju slučajno voljeni; vaša vlastiti sposobnost ljubavi uzrokuje ljubav na isti način na koji interes čini osobu zanimljivom.
• Čovjek koji ne može stvarati želi uništiti.
• Začudo, ali sposobnost da budete sami je uvjet sposobnosti za ljubav.
• Koliko je važno izbjegavati prazne razgovore, jednako je važno izbjegavati loše društvo. Pod "lošim društvom" razumijevam ne samo zlobne ljude - njihova društva treba izbjegavati jer je njihov utjecaj ugnjetavajući i destruktivan. Ja takođe mislim i na zombi društvo, čija je duša mrtva, iako je tijelo živo; ljudi sa praznim mislima i riječima, ljudi koji ne razgovaraju da bi shvatili, već razgovaraju, ne razmišljaju o onome što izgovaraju, čisto da bi zadovoljili neka zajednička mišljenja.
• U voljenoj osobi treba pronaći sebe, a ne izgubiti sebe u njoj.
• Ako bi stvari mogle razgovarati, onda na postavljeno pitanje "Ko si ti?" pisaći stroj odgovarao bi: "Ja sam pisaći stroj", automobil bi rekao: "Ja sam automobil", ili tačnije: "ja sam "Ford", "Buick", ili "Cadillac." Ako pitate osobu ko je on, a on odgovori: "Ja sam proizvođač", "Ja sam zaposlenik", "Ja sam liječnik" ili "Oženjen sam" ili "Otac sam dvoje djece", njegov odgovor će značiti gotovo isto kao što bi značio odgovor ovih gore napomenutih stvar.​

• Ako drugi ljudi ne razumiju naše ponašanje - pa što? Njihova želja da to učinimo samo onako kako oni razumiju jeste pokušaj da nam diktiraju. Ako to znači biti "asocijalan" ili "iracionalai" u njihovim očima, neka bude tako. Najviše ih vrijeđa naša sloboda i naša hrabrost da budemo to što smo.
• Naš moralni problem je čovjekova ravnodušnost prema sebi.
• Čovjek je središte i svrha svog života. Razvoj nečije ličnosti, ostvarenje svih unutarnjih potencijala je najviši cilj, koji se jednostavno ne može promijeniti ili ovisiti o drugim, navodno višim ciljevima.

(Izvor: lifedeeper.ru)