Esterlinov paradoks: zašto novac ne donosi sreću?

Image: Gerhard Haderer

Esterlinov paradoks je i  psihološki i ekonomski  koncept. Čudno je da ove dvije znanosti danas imaju zajedničkog stajališta. Jedna od stvari koja im je zajednička je ideja koja povezuje posjedovanje novca i mogućnosti doživljavanja sreće dok trošite.

Niko ne može poreći važnost novca. Međutim, stalno čujemo kako novac i  sreća ne idu ruku pod ruku.  Istovremeno se takođe osjećamo frustrirano kada nemamo dovoljno novca da priuštimo nešto što želimo. To može biti bilo što, od izleta i odjeće do bolje medicinske usluge ili novog automobila.

"Potrebno je imati apetit siromašnih kako biste uživali u bogatstvu bogatih."
-Conde de Rival-

Esterlinov paradoks pojačava ideju da novac i sreća nisu povezani. Zavirimo dublje u ovu zanimljivu ideju.

Esterlinov paradoks
Prve ideje i razmišljanja Richarda Easterlina su se ticale globalnih stvari i žvota. Razgovaralo se o stvarnosti koju mnogi od nas poznaju: države sa boljim životnim standardom nisu najsretnije. Države sa lošijim standardom takođe nisu najsretnije.
Ova teorija, potkrijepljena dokazima, protivurječila je raširenoj ideji da što su veći prihodi, veća je i sreća. Prvo pitanje koje se postavilo bilo je da li ljudi ograničavaju svoju sposobnost da budu sretni nakon što dosegnu određenu razinu prihoda.

Drugi aspekat Esterlinovog paradoksa jeste činjenica da se, ako uporedimo razlike u prihodima unutar iste zemlje, mijenjaju i rezultati. U istoj zemlji ljudi s manje prihoda su manje sretni i obrnuto. Kako to objašnjavamo?
​
Esterlinov paradoks pojačava ideju da novac i sreća nisu povezani.

Relativnost prihoda
Da bi objasnio sva ta zapažanja, Esterlin je koristio   metaforu Karla Marxa. Marx je jednom rekao da ako osoba ima kuću koja zadovoljava njene potrebe, može se osjećati zadovoljno. Ali ako je njihov susjed milijunaš s velikim imanjem, počeće se osjećati kao da njegova kuća nije ništa drugo do obična koliba.

Na temelju toga Esterlin izvodi dva zaključka: Prvi je da ljudi sa većim primanjima nemaju tendenciju da budu sretniji. Drugi je da ljudi svoja primanja doživljavaju kao "visoke" ovisno o prihodima onih kojima su okruženi. To bi objasnilo razliku u odnosu između sreće i primanja osobe.

​Prema Esterlinovom paradoksu, usporedbe koje vršimo sa onima oko nas utiču na našu percepciju blagostanja. Drugim riječima, okoliš je presudan za naš osjećaj sreće i blagostanja bez obzira koliki nam visoki prihodi bili. 

Prihodi ili jednakost?
Richard Easterlin nikada nije izravno rekao da su viši ili niži prihodi uzrok sreće ili nesreće. Ono što Esterlinov paradoks navodi je da viši prihodi ne moraju nužno stvoriti veći osjećaj sreće. Sreća ovisi o stavu. Zbog toga postavljamo sljedeće pitanje: Je li istina da je ono što zapravo stvara sreću ili nesreću osjećaj jednakosti sa okruženjem, a ne prihodi?

Drugim riječima, je li moguće vjerovati, na temelju Esterlinovog paradoksa, da su velike razlike u primanjima u društvu izvor nelagode? Kada postoje velike nejednakosti, biti iznad drugih čini mnoge ljude vrlo zadovoljnima. Međutim, kada se osjećamo kao da smo ispod drugih, možemo osjetiti frustraciju i tugu.

To se odnosi izravno na zadovoljavanje naših potreba. U osnovi, moja primanja omogućuju mi ​​da živim dobro. Ali ako uvidim da drugi žive puno bolje nego ja, osjećetiću da ono što radim nije dovoljno.
To se vjerovatno događa u najbogatijim zemljama. Koliko god populacija zadovoljila svoje potrebe, prikaz raskoši bogatih elita baca sjenu na one koji nemaju toliko sreće. Zauzvrat, ljudi u siromašnim zemljama mogu se osjećati sretnijima, jer se manje mogu upoređivati sa drugima.

(izvor: gedankenwelt.com) ​​