Eva nije napravljena ni od čijeg rebra i nikome nije nudila jabuku

Svake godine, 8. marta, obilježava se Međunarodni dan žena. Ovaj dan je pokrenut u spomen na više od 100 žena koje su ubijene tokom požara u njujorškoj tvornici 1908. godine.

Te su žene bile u tvornici pamuka Sirtwoot kad je izbio požar, koji je izazvao vlasnik te tvrtke. Podmetanje požara je bio odgovor na štrajk radnica koje su zahtijevale jednake plate i 10-satno smanjenje radnog dana kako bi imale vremena za njegovanje svoje djece.

Godine 1910. u Danskoj se održala Druga konferencija žena socijalista na kojoj je odlučeno uvođenje dana borbe žena za jednaka prava.  Kasnije se „proslava“ toga dana pretvorila u Dan žena,  trenutak koji nam pomaže da se sjetimo svih dobrih stvari koje karakteriziraju žene koje donose život u ovaj svijet. Ovaj dan je trebao služiti kao priznanje i prepoznavanje vrijednosti žene, a ne kategorizaciju žena kao sljedbenica stereotipa poput ružičaste boje, šminke ili drugih "seksističkih ideala" od kojih razne industrije često imaju koristi.

​Zašto je emancipacija žena toliko bitna?
U našem je društvu hitno potrebna emancipacija svake  žene. Ženama treba osnaživanje i snaga bez ugnjetavanja ili pokornosti.
Čak se i u 21. stoljeću događa da žena biva maltretirana samo zbog svog pola. Svakog dana žene potiskuju svoje želje i snove kako bi ispunile "tvrdnje" da se žena treba žrtvovati sebe za druge. I dalje se očekuje da ustaju svakog jutra i trče oko tuđih potreba, dok u isto vrijeme moraju završavati i obaveze na poslu.  Još uvijek može biti iznenađujuće vidjeti ženskog lidera. 
Sviđalo vam se to ili ne, živimo u svijetu u kojem prava i dužnosti nisu ravnomjerno raspoređene. Naša očekivanja od polova su nejednaka. To se očitava i u našem ponašanju i razmišljanjima, sa tim se redovno suočavamo i borimo iz dana u dan.

Što žena treba? Kakvu ženu želimo?
Želimo ženu koja ima iste šanse kao i muškarac - ne više, ne manje. Želimo da nema potrebe za međunarodnim godišnjim počastima svakog 8. marta, jer to je prisjećanje na zločin nad ženama. Želimo da ravnoteža i jednakost budu prirodni i prioritetni.
Ne želimo raditi za niže plate niti besplatno. Za potencijalne poslove ne želimo da nas pitaju o veličini naše odjeće ili sude po našem izgledu. Takođe ne želimo biti prisiljene nositi uniforme poput suknji.
Ne želimo da se žena odgaja kao mučenica i da je društveno opredijeljena da se žrtvuje "radi drugih". Ne želimo se identificirati sa ružičastom bojom.
Ne želimo da nas mediji tretiraju kao objekte. Ne želimo da dojenje bude zabranjeno, niti da nas posmatraju "neobično"  kada to ne činimo. Želimo same odlučiti. Želimo da nas smatraju živim bićem na ovoj zemlji, bez straha da ćemo biti slomljen.

Jer  krhko nije sinonim za ženstvenost, a kućanski poslovi i roditeljstvo nisu samo za žene. Kako je to rekao veliki Eduardo Galeano:
"Da je Eva pisala Postanak, kako bi izgledala prva bračna noć ljubavi čovječanstva? Eva je jasno stavila do znanja da nije napravljena od bilo čijeg rebra, da nije srela nikakvu zmiju niti nudila jabuke ikome, da joj Bog nikada nije rekao da mora rađati u mukama i da će joj suprug naređivati. Sve su ove priče laži koje je Adam ispričao novinarima."

Sretan život svim ženama
Sretan život nama ženama! Mi kažemo „sretan život“ jer vam nećemo čestitati zato što ste simpatične, marljive, dobra majka ili najbolje kćeri. Samo vas pozivamo da budete ponosni na osobu koja jeste i da prepoznate sva pitanja nepravde.
Iako je dan 8. mart dan posvećen svim sjajnim ženama svijeta, nikako ne smijete zaboraviti da takav dan treba da vam bude svaki dan u godini.
Jer, iako je stoljećima društvo insistiralo da žena ne vrijedi mnogo, žena može biti bilo što, bez ograničenja i razlike, a toga smo sve svjesniji.