Fekundo Kabral: "nisi depresivan, već zbunjen i odvučen od života"

Argentinski kantautor Fekundo Kabral (Facundo Cabral) bio je poznat i kao veliki i duboki mislilac.

Kroz satiru, anarhizam, društvenu kritiku i optimizam, slao je tople poruke. U svojim izvedbama često je citirao Whitmana, Borgesa, Atahualpa Yupanquija, Isusa i Krishnamurtija. Jedna od njegovih najslavnijih predstava nosi naziv: "Nisi depresivan, već zbujen".

Bio je prognan tijekom diktature u Argentini, pa se preselio u Meksiko. Tokom svoje karijere nastupao je u oko 165 zemalja. Njegovi najuspješniji koncerti bili su oni koje je odradio sa Albertom Cortezom, koji je Cabrala definisao kao "kontroverznu osobu koja je izmislila sebe."
​

U svojoj poruci “nisi depresivan, već zbunjen”, Cabral se osvrnuo na tugu ,  bolest koja nas u određenom trenutku pogađa. ​
Ona se manifestuje kao vrsta sljepoće koja nas odvlači od uživanja u bogatstvu i ljepoti svijeta oko nas.

​Odvučen od života
U jednom dijelu ovog izlaganja, on nas poziva da se zapitamo, govoreći: “Odvučen si od života … Imaš srce, mozak, dušu i duh, kako se možeš osjećati siromašno i nesretno? Odvučen si od života koji vrvi oko tebe...od prirode, šuma, okeana, planina, rijeka... "

On naglašava: “Nemojte biti žrtva osjećanja kao i vaš prijatelj, koji pati zbog jednog ljudskog bića kada u svijetu ima 5.600.000.000 drugih ljudi. Nije tako loše živjeti sam: meni dobro ide; Mogu birati što želim učiniti u svakom trenutku. I zahvaljujući mojoj samoći, znam sebe, što je temelj života."

Na kraju kaže: “Zato mislite da ste nešto izgubili, što je nemoguće jer vam je sve dano. Nisi napravio niti jednu vlas kose na svojoj glavi. Dakle, ne možete biti vlasnik bilo čega. Takođe,  život vam ne oduzima stvari, on vas oslobađa stvari, čini vas lakšima, tako da možete letjeti više i dalje,  tako da možete postići cjelovitost."

Velikodušnost Fakunda Kabrala
Fakundo Kabral je bio čovjek koji je svoje iskustvo dijelio sa inteligentnim sarkazmom i dovitljivošću. Publika je uživala u tome, pri čemu je obnavljala svoj smisao za života na autentičan i izvoran način.

U svojim izlaganjima on jasno stavlja do znanja da je život prije svega iskustvo učenja. “Od kolijevke pa do groba, život je škola. Zato su stvari koje nazivate problemima lekcije. A život je dinamičan, on je u stalnom pokretu. Zato treba obraćati pažnju samo na sadašnjost. Postoji toliko mnogo stvari za uživanje, a naše putovanje kroz život je tako kratko, da je patnja gubitak vremena."

On govori o smrti na sljedeći način: 

​“Nisi nikoga izgubio. Osoba koja je umrla jednostavno je otišla tamo gdje ćemo svi otići. A najbolji dio njih, njihova Ljubav, ostaje u vašem srcu. Nema smrti, samo se kreće dalje, i divni ljudi čekaju na vas na drugoj strani: Gandhi,  Michelangelo, Whitman, Sveti Augustin, vaša baka i moja majka, koja je vjerovala da ste u siromaštvu najbliži ljubavi, jer novac nas odvlači od ljubavi."

Kako pronaći sreću
Kabral je bio poput apostola ljubavi, koji je propovijedao svoje neslaganje sa sistemom. Bio je pravi pacifista, koji nikada nije opravdavao nasilje za bilo šta. Usamljeno i sretno biće, praćeno dobrom književnošću i dobrom muzikom, koji je stvarao vlastito djelo. 
Zalagao se za ideju da čovjek treba da slijedi  vlastito srce: 
“Ne možete naći sreću, i to je tako lako za shvatiti! Samo treba da slušati svoje srce prije nego što vaš um počne intervenisati, um koji je je uvjetovan pamćenjem, koji sve komplikuje i brka sa starim stvarima,  sa prošlošću, sa predrasudama koje su otrov i zatvor. Um vrši podjele, osiromašuje; um ne prihvata život onakvim kakav je. Činite samo ono što volite i bićete sretni."
​
Predlagao je da svako ljudsko biće ima pravo na sreću: 
“Sklopite mir sa sobom, stanite ispred ogledala i pomislite da je stvorenje koje vidite pred sobom Božje djelo. I odmah odlučite biti sretni, jer  sreća nije nešto što vam dolazi izvana. A sreća je ono što se mora imati,  jer ako niste sretni, onda se sve što je oko vas čini gorkim."

Druga učenja
O terminalnim bolestima, on kaže: 
„Ako imate rak ili AIDS, mogu se dogoditi dvije stvari, a obje su dobre. Ako bolest pobijedi, oslobađa vas od tijela, koje je tako dosadno: gladan sam, hladno mi je, umoran sam, želim, u pravu sam, sumnjam. A ako pobijedite, bićete ponizniji, zahvalniji i stoga sretniji, oslobođeni ogromne težine krivice, odgovornosti i taštine. Spremni živjeti svaki trenutak duboko, kao što bi i trebalo biti."

O čovjekovom unutarnjem svjetlu, on kaže: 
“Strah nas odvlači od ljubavi, koja je mudra i hrabra jer zna da se ne može izmjeriti niti okončati. Pogledajte unutar sebe i oblaci će nestati. Šuti i slušaj mudrost u sebi. Kada se vaše unutarnje svjetlo upali, ništa ga ne može ugasiti. Savršeno je i nepotkupljivo poput zlata, koje simbolizira moć čistoće, onoga što je bitno; to jest, duha. To je beskrajno i predivno putovanje, jer vaš duh pršti od radosti svaki put kada istinski živite."

​Što se tiče ega i nevinosti, Fakundo Kabral kaže:  
“Čuda se događaju kada napustite svoj ego. Tada ćete, bez otpora, povratiti svoju prirodnu snagu. Tako možete dovesti ljubav u život. Ego stavlja etikete na stvari, ali ih nevini jednostavno vide; ego prosuđuje, ali nevini živi; ego stvara podjele, ali nevini pomiruju razlike; ego zavisi od uma; ali nevini zavise od srca."
​
Sada kada imate ove predivne citate, sve što je preostaje je sljedeći izazov:  “Sada kada ste sami i mirni, zaboravite ko ste, jer to je kreacija drugih i slušajte svoje srce. Što želite biti? Što želite učiniti sada?... Jer je život upravo sada."