Fernando Pesoa: vječni sjaj jednog veličanstvenog uma

Fernando Pesoa (Fernando Pessoa) je jedan od najvećih pjesnika svih vremena. Rođen je u Portugalu, a živio je krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Za neke je jedan od najzagonetnijih književnika. Za druge je mađioničar koji je umio zaroniti u dubine ljudske duše i napisati stihove pune brilljantnosti i mudrosti.

Jedan od najtajnovitijih aspekata ovog književnika bila je njegova opsesivna uporaba literarnih heteronima. Heteronimi su zamišljeni likovi koji su bili autori njegovih djela. Neki od najpoznatijih bili su Alberto Caeiro, Alvaro de Campos, Bernardo Soares i Ricardo Reis. On sam je objavio kritike ovih hipotetičnih autora koji nisu bili niko drugi do on sam.

"Mislim da, rekavši nešto, omogućujemo mu da zadrži svoju vrlinu, a da ga lišavamo svakog terora. Polja su zelenija ako govorimo o njima, više nego kada se radi o stvarnom zelenilu. Cvjetovi, ako su opisani izrazima koje je iznjedrila naša mašta, imaće boje sa takvom trajnošću koju njihove stvarne ćelije ne dopuštaju”.
-Fernando Pessoa-

Najzanimljivije je da ovi heteroniti nisu samo pseudonimi. Svaki je imao svoju osobenost, karakter i stil. Oni koji su proučavali njegov rad ponekad se pitaju da li je Fernando Pesoa zapravo pravi identitet ovog misterioznog čovjeka. Fernando Pesoa je neko ko se jako dobro igrao identitetima, koji je lako mijenjao identitete, što njegovu zagonetnost čini jačom. Štogod bio slučaj, ostavio nam je izvanredan rad. Ovdje će biti istaknuti sedam njegovih nezaboravnih citata.

Nesvjesno - tema koja se stalno ponavljala u radu Fernanda Pesoe
Rad Fernanda Pesoa vrlo je filozofiski u svom sadržaju. On daje oštre uvide u logiku našeg postojanja. U sljedećem citatu, na primjer, on pokazuje paradoks i razmišljanja i nerazmišljanja: 
"Biti svjestan nesvjesnosti života najstariji je zadatak ljudske inteligencije.”

Ovaj citat je upečatljiv, jer otkriva zanimljivu kontradikciju. Upravo kroz inteligenciju i svijest otkrivamo postojanje nesvjesnog. Potonji je teško dostupan jer mu razum nema puni pristup. I tako, upoznajemo samo ono što smo prethodno previdjeli.

O tome kako bi trebalo posmatrati svijet oko nas
Posmtranje, odnosno način posmatranja svijeta i života određuje identitet. Istovremeno, identitet definiša način posmtranja Dakle, obje stvarnosti uvijek zajedno - isprepletane. To je ono što se odražava u jednom od njegovih najljepših izraza: 
"Moja veličina zavisi od onoga što posmatram i kako posmatram, a ne od mojih fizičkih dimenzija".

To znači da što je šira perspektiva, to veća je osoba koja posmatra nešto. I suprotno je istinito - onaj ko ima male vizije, nema veličinu. Koliko visoko i daleko seže naš pogled, u figurativnom smislu, to je ono što definiša način posmatranja stvarnosti - i našu veličinu.

Radite na spoznaji sebe i mislite
Pesoa se uvijek borio protiv sopstvenih misli. Ovakva borba nas može osloboditi, ali i zarobiti. 

Ona nam daje radost razumijevanja, ali istovremeno oduzima svježinu života. Pjesnik priznaje ovu činjenicu u sljedećoj parafrazi:
"Ne poznavati sebe znači živjeti aktivno. Razmišljati o sopstvenim lošim tačkama znači provoditi život u mislima".

Ono što nam pokušava reći jeste da se najistinskije stvari u životu jednostavno žive. Ovo je pravo obilje. Sa druge strane, samo razmišljanje cijelo vrijeme je ograničena vježba, koja samo vodi do djelomičnih rezultata i oduzima nam iskustvo postojanja. Život je jači od misli.

Što je uopšte ljubav?
Pesoa definiša ljubav kao gomilanje misli pomoću mašte, što znači “građenje ideja” o ljubavi. Ovo potvrđuje njegov sljedeći citat: 
"Nikada ne volimo nikoga: samo volimo ideju koju imamo o nekome. Volimo svoj vlastiti koncept ljubavi, volimo samo sebe”. 

Na kraju, on smatra da je ljubav sebična projekcija. U drugoj osobi vidimo ono što želimo ili trebamo vidjeti. Mi nikada ne vidimo kakvi su oni doista, i nikad ih ne upoznamo. Mi samo stvaramo koncepte u glavi i zaljubljujemo se u te koncepte.

Izuzetak za koji nema standarda
Za Pesou, svaki pojedinac je beskonačna stvarnost. 

​On kaže da ne možemo izgraditi generalizacije (uopšteno viđenje) koje bi važile za svaku osobu. Zato je napisao sljedeće: 
"Nema pravila. Svi ljudi su izuzeci od pravila koja ne postoje.”

Poricanje zajedničkog standarda za ljudska bića znači uzvišenje pojedinačne osobenosti. Iako izgleda da dijelimo zajedničke osobine, svaka je osoba drugačiji i jedinstven svijet. U tom smislu ne može se načiniti pravilo koje se može primijeniti na sve.

Uspjeh i  tajne uspjeha
Za ovog poznatog portugalskog pjesnika, uspjeh je nešto što treba izgraditi. 
„Uspjeh je biti uspješan u onome što radite, a ne imati uslove za uspjeh. Na svakom velikom komadu zemlje postoje uslovi za izgradnju palate, ali gdje će biti palata ako je niko tamo ne sagradi?”
Ovom prekrasnom frazom Fernando Pesoa osporava ideju da je talenat vaš potencijal. Vaše sposobnosti, talenti i darovi nisu ništa bez rada. Rad vas definiše mnogo više.


Smrt, vječita tema
Govoreći o smrti, Pesoa je naglasio:
"Za mene, kad vidim mrtvu osobu, to se čini kao odlazak. Tijelo mi daje dojam napuštenog odijela. Neko je otišao i više ne mora nositi tu jedinstvenu odjeću koju je nosio ranije". 
Ovaj citat govori o tijelu kao o fasadi koja skriva ono što zapravo jesmo. Kada dođe do smrti, znači da nas je nečije prisustvo napustilo. Mrtvo tijelo više ne predstavlja tu osobu. Onaj koji umre više nije tamo. Otišao je.

Fernando Pesoa je jedan od onih pjesnika koje nikada ne možete zaboraviti nakon što ste čitali njegova djela. Njegova poezija miješa izuzetnu senzibilnost sa izvrsnom lucidnošću. Njegovi stihovi daju uvide koji mogu prodrmati naša uvjerenja - i učiniti da se zamislimo i zapitamo. ​