Funkcija bola nakon gubitka

Život se sastoji od gubitaka. Kad god dobijemo nešto, uvijek moramo dati nešto zauzvrat, na primjer vrijeme. Postoje gubici koji nas oslobađaju, oni prema kojima smo ravnodušni i oni sa kojima se teško suočavamo. To bi mogla biti osoba koju smo izgubili, neki predmet, mogućnost ili san.

Bol se može shvatiti kao manifestacija tuge  koja može navesti druge ljude da nam se približe i da nam pruže malo topline i utjehe koja bismo nekako ublažili osjećaj hladnoće i praznine koji nas odjednom počinje ispunjavati. 

Bol ne izaziva uvijek empatiju kod drugih
Nažalost, bol može komplicirati život na mnogo načina. Prije svega, možda nećete dobiti nikakvu društvenu podršku. Većina nas shvata da ljudi pate kada izgube voljenu osobu, jer to je iskustvo kroz koje svi prolazimo prije ili kasnije. Međutim,  neki ljudi ne mogu razumjeti patnju zbog nekih drugih vrsta gubitaka. Na primjer, mnogi ljudi nikad nisu posjedovali ili voljeli kućnog ljubimca i ne razumiju bol koja proizlazi iz gubitka kućnog ljubimca.
​Ostali gubici koji se teško mogu razumjeti su mogućnosti ili snovi. Oni su važni za pojedinca, jer često sami radite na njima, tako da imate velike nade koje je teško izraziti jer ih ne možete izjednačiti ni sa čim drugim. Možete reći nekome da se osjećate tužno, jer vas je posao koji ste godinama radili iznevjerio, ali njima će biti teško za razumjeti ako i sami nisu ulagali napor sa vama ili vidjeli vaše lice u tim teškim danima. Teško je sve to objasniti.

Prvi problem koji predstavlja bol je nedostatak potvrde od drugih ljudi. ​

Tri funkcije boli
Prva funkcija boli jest prepoznati da je došlo do gubitka. Zapravo, poricanje je suprotnost boli. Poricanje vam govori da su osoba, san, nada, objekat ili životinja još uvijek u vašem životu. Ljudi koji odbacuju gubitak odupiru se boli i tako je samo produžavaju.
Kada se poricanje javi u prvih nekoliko trenutaka nakon gubitka, to je normalno, i to je strategija prilagođavanja i obrađivanja ​​informacije, iako je osoba nije svjesna. 
Međutim, poricanje ometa adaptivnu funkciju  ukoliko traje dugo, jer tada osoba ne može obraditi bol. ​

Druga funkcija boli je prepoznati da je ono što je izgubljeno, a što nam je bilo tako važno, nekada postojalo i više ne postoji. Bol služi očistiti sjećanje od onoga što je izgubljeno na neki način. U tom smislu, poricanje može dovesti do krivice, jer dok se osoba pokušava zaštititi, osjeća se kao da izdaje sjećanje na ono što je izgubila ne priznajući svoja osjećanja i djelujući u skladu sa tim, ili priznajući značaj onoga što je izgubila.
Osoba zatim akumulira negativna osjećanja, ponekad čak i zamjerke ili prezir prema sebi.

Bol funkcioniše kao neka vrsta priznanja gubitka.
​
Konačno,  bol dopušta da se priča završi. To vam daje prostor za pisanje posljednjih nekoliko rečenica, a zatim započinjanje novog poglavlja. Takođe, u mnogim slučajevima privlači pažnju drugih ljudi, čak i ako ne govorite o tome. To podstiče empatiju, aktivno slušanje i društvo. Ovo može uravnotežiti mogući osjećaj napuštenosti.

Bol je intiman čin priznanja i ljubavi prema osobi koja je otišla. Ona vam omogućava priznanje, "zatvaranje završnog poglavlja" i zahvalnost za vrijeme koje ste podijelili sa tom osobom, i sve to potpisano jednostavnim riječima:  "Bilo je lijepo, uvijek ćeš mi nedostajati".