"Funkcionalna zaglupljenost": ono što se traži u većini firmi

Koliko god bilo nekome teško da prihvati ovo, dokazi postoje: tzv. «Funkcionalna zaglupljenost»  i dalje predstavlja glavnu pokretačku snagu u mnogim organizacijama i firmama. 

Kreativnost se ne cijeni, sposobnost kritičkog razmišljanja nije ništa drugo nego prijetnja za biznismene koji ne žele da mijenjaju «Status Quo» (bilo da mi je to naređeno ili da imaju ličnu korist od toga) i koji uvijek traže poslušne radnike.
​Kreativnost će vam pomoći u životu, i to je ono na što ću nastaviti da stavljam akcenat i što ću konstantno naglašavati, ali tradicionalna robovska radna okruženja obično nemaju veze sa životom. Ona će vas lišiti životne energije, a u slučaju da se nađete u situaciji kada morate napustiti posao ili u slučaju otkaza, budući da su vas lišila životne energije i ogolila vašu ličnost (ovo se često dešava), lako se može desiti da ostanete i bez kompletnog života. 

Vaša sposobnost preživljavanja je znatno umanjena, jer ste prihvatili da trampujete urođenu inteligenciju zarad "iluzorne" sigurnosti.
​
Da proanaliziramo malo bolje zašto ovakvi sistemi uopšte postoje, zapravo, zašto se održavaju u životu i ko tome doprinosi. 

Slobodnije, drugačije i kreativnije razmišljanje unutar jednolične tiranske organizacije može predstavljati problem.
Znamo da je svaka organizacija poput jedinstvenog ostrva sa sopstvenom dinamikom, politikom i sopstvenom unutrašnjom atmosferom. 
​
Međutim, to trenutno ne možemo vidjeti u praksi. Velike korporacije, pa čak i mala preduzeća traže pripremljene ljude, ljudi kojima mogu upravljati, koji su dobro obučeni i koji - ćute.
 
Inovacije koje se baziraju na otvorenim, fleksibilnim i kritičkim umovima je čisti rizik. Razlog zato je to što menadžment gleda na nove ideje sa strahom, zato što se organizacija bazira na striktnoj šemi, na «vertikali» na čijem su vrhu «autoriteti» koji «uživaju» toatlnu kontrolu nad ostatkom. I ne samo to, već i sami radnici radije slušaju i trpe, nego da zažele i zatraže neku promjenu, a na onoga ko može ponuditi nešto novo gledaju sa «prezirom».

Zašto postoji i kako funkcioniše funkcionalna zaglupljenost

Ovom temom su se posebno pozabavili profesor ekonomije i menadžmenta na Univerzitetu Lund u Švedskoj Mets Alveson i Andre Spajser, profesor organizacionog ponašanja, koji su takođe napisali i interesantnu knjigu pod nazivom "Paradoks Gluposti", o kojoj će biti riječi kasnije u članku. Ono što svi znamo je da živimo u vremenu kada su riječi poput "strategija" ili "menadžment" od velike važnosti.

Andre Spajser: "Konstantno smo iznenađeni time kako inteligentni ljudi završe na kraju radeći najgluplje stvari. Nije ni čudo što mnogi od tih inteligentnih ljudi opisuju svoj posao kao glup."
 
Postoji veliko vrijednovanje vještina zasnovanih na kreativnosti, na tzv. "Menadžmentu mentalnog sistema" (MMS), ali vrijednovanje njihovog postojanja je jedna svar, a vrijednovanje njihove primjene u praksi nešto posve drugo. Kreativne vještine u praksi mogu biti nešto prilično neugodno. Zato što je inovacija preskupa, zato je uvijek bolje prilagoditi se onome što već funkcioniše, nego pokušavati neisprobano. Sve ovo doprinosi realnosti koja je em kruta, em ograičena. 
​Ekonomiju zasnovanu na inovacijama, kreativnosti i znanju se više čini kao san, nego kao realnost. ​

Postoji još jedan aspekat koji treba uzeti u obzir: brilijantna i dobro obrazovana osoba je neko kome je potreban posao. Takva osoba će na kraju završiti radeći neki niskoprestižni i osrednji posao gdje neće moći da se razvija, jer je  «poslušnost» i «funkcionalna zaglupljenost» ono na čemu počivaju radne organizacije i što je neophodno da bi ta osoba sačuvala posao.

Nikome neće biti bitno koliko je ta osoba obrazovana, koliko su njene ideje brilijantne i koliko su njene vještine fantastične. Ako podignete svoj glas, vaš «predator» će se pojaviti odmah: direktori i saradnici koji su manje briljantni i kreativni od vas će vas opomenuti da budete tihi među «stadom poslušnih ovaca». Zato što "izazivate" postojeće stanje, zato što to nekome nikako ne prija, zato što ste možda nesvjesno «takli» u nečiju taštinu, zato što ste učinili da se osjećaju manje pametno, zato što imate konkurenciju, zato što se radi o nečijim ličnim interesima, često i o nečijem kukavičluku – zato što se, jednostavno rečeno, nalazite među mediokritetima.   

Australijski umjetnik Joel Rea

Ne dozvolite da zaglupite zarad funkcionalnosti

Moguće je da društvo nije spremno za inovativne i kreativne umove, za one koji su spremni na dinamičko i kritično mišljenje. Zato se svuda radije prihvata «Funkcionalnu zaglupljenost», jer "ne postoji druga opcija", jer treba sastavljati kraj s krajem od mjeseca do mjeseca.

Ono što je tužno je činjenica da funkcionalna zaglupljenost vlada u mnogim društvenim strukturama, i što je podržavaju čak i kompetentni i sjajni profesionalci. Još jedna činjenica je da bismo mogli postići mnogo više, i da bismo bili zadovoljniji kada bismo funkcionisali u različitim okolnostima i pod drugačijim uslovima. Međutim, mnogi biraju da prihvate «imbecilnost» kako bi održali neki tamo sistem u životu – sistem koji uopšte ne napreduje niti radnicima pruža šanse za napredovanje. Na kraju se ljudi čude što se osjećaju isfrustrirano, iznervirano i nesrećno.
 
 
Problemi za razmatranje
Mets Alveson i Andre Spajser, autori gore pomenute knjige «Paradoks Gluposti», ističu da postoje četiri aspekta koji čine ovaj problem:

• Trudimo se da zadovoljimo onoga ko ima moć u organizaciji.
• Ne želimo da izazivamo probleme, pa stoga izbjegavamo da kažemo drugim ljudima ono što ne žele da čuju.
• Biti "funkcionalno glup" se čini dobrim izborom za većinu jer im omogućava da budu prihvaćeni i zadrže posao. (ovo je najčešći razlog)
• Većina poslova danas zahtijeva ove karakteristike. Ukoliko želite da zadržite posao, bolje je da budete oprezni, poslušni i da se ne interesujete za ono što se dešava unutar organizacije.

 
Često ćete čuti kako mnogi definišu naš sadašnji sistem kao ekonomiju zasnovanu na inovacijama, kreativnosti i znanju. Međutim, slobodno se može reći, bez ikakvog pretjerivanja da svega 20% preduzeća funkcioniše na taj način. Šta će onda biti sa svim tim briljantnim umovima? Sa tolikim ljudi koji su voljni da daju najbolje od sebe.

Mogućnosti, promjene i rješenja
Veliki dio svog školovanja i akademskog života provedemo tražeći naš "elemenat", koji je Ser Ken Robinson opisao kao dimenziju u kojoj dolazi do stapanja "naših prirodnih vještina i naših prirodnih interesovanja", a koja se na kraju raspada kako ulazimo u «radni svijet». Odustajanje nije najbolje, a opstanak  u tom svijetu diskriminacije opet nije rješenje.

Sve ukazuje na to da kreativni mozak mora biti hrabar i spreman da preuzme inicijativu. Preuzeti incijativu, izaći iz starodmodnih ciklusa, osnovati kompanije i ponuditi nove inovativne usluge. Velike promjene ne dolaze preko noći, već uz svakodnevne male i sigurne korake, koji uvijek prethode i nagovještavaju nešto novo i nezaustavljivo.

​
​Povezano