Govor je odraz stanja uma

Kakav je danas naš govor? Malo obraćamo pažnju na ton kojim izgovaramo riječi. Previše je opscenih i vrlo prljavih izraza, nekako smo zaboravili što je plemenit i uzvišen govor.

Ali to nije samo dokaz našeg neznanja i propadanja svijesti. Nije li očito da kada izgovorimo nepristojne i prljave riječi, to ne povećava mir i sreća u nama. Događa se upravo suprotno. ​

Dajemo priliku negativnoj energiji da se očitava u naše živote i onda se pitamo zašto je toliko često potrebno uzimati tablete protiv glavobolje.
U međuvremenu, postoji izravna veza između uma i govora. Ako je um zdrav, govor je vrijedan. Zdrav um je uvijek pozitivan. Posjedujući takav um, ne govorimo o nedostacima drugih ljudi, ne kritiziramo ih. Ne žalimo se na sudbinu. Ton govora je miran i prijateljski. Svi, naravno, uživaju u razgovoru s takvim sugovornikom. Razgovor s bijesom znak je slabe duše.
Prema statistikama, 90% svih svađa i sukoba nastaje zbog činjenice da o nekome loše govorimo. Svi trebamo naučiti govoriti na ugodan, plemenit način, kontrolirajući naš govor. Na Istoku se osoba koja ne može kontrolirati svoj govor smatra primitivnom.
Odavno je primijećeno da stječemo osobine osobe o kojoj razmišljamo i razgovaramo, dakle, govoreći o nekome loše, kritizirajući ga, prizivamo negativne osobine ove osobe kod sebe. Ako je hvalimo, onda pokazujemo dobro koje postoji i u nama. Stoga je razmišljanje o božanskom i razgovor o njemu najlakši način za sticanje božanskih kvaliteta.

​Imajte na umu da što više sebičnosti, zavisti i neprijateljstva pokazujemo, to nam je teže govoriti o nekome toplo i srdačno. Što je grubiji govor, to smo mi manje skladni, dakle i teže su naše životne lekcije.
Jedan od razloga zašto se umaramo i nemamo puno vremena je taj što puno razgovaramo. Pretjerana govorljivost je znak nepristojnosti. Treba govoriti manje, tiše, sa strpljenjem i plemenitošću. Tako možete uštedjeti i vrijeme i energiju. Važno je naučiti kako testirati svoj govor. Često kažemo nešto, uvrijedimo nekoga, a onda se izvinjavamo: "Rekao sam to tek onako ... nisam te htio uvrijediti ..." Ovakav jezik treba promijeniti. Riječi trebaju biti suština - takve su riječi jake.

Jednom sam upoznao jednu osobu, čiji se izgled bio jako promijenio. I bez razmišljanja sam rekao: "Oh, kako si smršavio. Jedva te prepoznajem." Rekao je tiho: "Na dijeti sam." Tada smo još malo razgovarali i rastali se. Tek odstupajući od njega, iznenada sam shvatio netaktičnost svojih riječi. Uostalom, gubitak kilograma može biti uzrokovan bolešću.

A moje riječi bi osobi mogle nauditi. Počeo sam pravdati sebe: "Da, možda je čovjek bolestan. Možda je zaista odlučio smršati zbog toga. A možda samo pazi na svoj izgled kao i mnogi ljudi danas." Ali tada sam čvrsto odlučio: više nikada neću sebi dozvoliti takve prosudbe. Mudrost nas uči: razmisli prije nego bilo šta kažeš.

Riječi imaju smisla samo ako su diskretne i ispunjene ljubavlju prema drugima. I tada, koliko god „gorkih“ riječi izgovarali, vaše će ih srce sigurno prihvatiti. Te riječi ne djeluju gorko, djeluju tačno.
Inače, ako koristimo oštre riječi, oštrina se takođe pojavljuje u našem obličju. Tada je drugima naš ponos očit i ljudi će nas uvrijediti. Ali čak i izgovaranje gorkih riječi s ljubavlju će osjećaj ogorčenosti transformirati i ljudi će osjetiti našu milost.
O svemu možete razgovarati, ali razgovarajte s ljubavlju. Koje god riječi majka uputila djeci, zbog majčinske ljubavi ona ih ne doživljavaju grubo i gorko. Djeca osjećaju: mama nas voli, želi nam dobro.
I na isti način, koliko god jasno rekli sve, drugima nećemo nauditi ako pokažemo milost.

(Izvor: zen.yandex.ru)