Haruki Murakami: "A kada oluja prođe, više nećete biti ista osoba..."

"Kafka na obali" je roman japanskog autora Harukija Murakamija iz 2002. godine. Njujork Tajms ga je proglasio za jednu od "10 najboljih knjiga u 2005. godini", a dobitnik je i češke književne nagrade "Franc Kafka".

Knjiga govori o mladom Kafki Tamuri, 15-godišnjem dečaku koji bježi od svog edipovog prokletstva i Satoru Nakata, mudrom starcu sa nevjerovatnom sposobnošću da razgovara sa mačkama. Knjiga uključuje teme muzike kao komunikacijskog kanala, metafizike, snova, sudbine i podsvijesti.
Ovaj roman je svojevrsno remek-djelo sa puno uvida, a u ovom članku donosimo neke od najboljih citata koji se tiču ljudske borbe sa samim sobom, sa životom, sa sudbinom, kao i o nesalomivosti ljudskog duha.

"Ponekad je sudbina poput male pješčane oluje koja stalno mijenja smjer. Mijenjate smjer, ali vas juri pješčana oluja. Okrećete se ponovo, ali oluja se prilagođava. Iznova i iznova igrate ovu igru, poput nekog zlokobnog plesa sa smrću neposredno prije zore. Zašto? Jer ova oluja nije nešto što je dunulo iz daleka, nešto što nema nikakve veze sa vama. Ova oluja ste vi. Nešto u vama. Dakle, sve što možete učiniti je da joj se prepustite, uđete pravo u oluju, zatvorite oči i začepite uši da pijesak ne uđe unutra, i hodate kroz nju, korak po korak. Tamo nema sunca, nema mjeseca, nema pravca, nema osjećaja za vrijeme. Samo fini bijeli pijesak koji se kovitla u nebo poput usitnjenih kostiju. To je vrsta pješčane oluje koju treba da zamislite. I zaista ćete morati proći kroz tu nasilnu, metafizičku, simboličnu oluju. Bez obzira koliko je metafizička ili simbolična, nemojte pogriješiti: prorezaće meso poput hiljadu žileta. Ljudi će tamo krvariti, a krvarićete i vi. Vruća, crvena krv. Uhvatićete tu krv u svoje ruke, svoju krv i krv drugih. A kada se oluja završi, nećete se sjećati kako ste prošli kroz nju, kako ste uspjeli preživjeti. Nećete biti sigurni, zapravo, da li je oluja zaista gotova. Ali jedno je sigurno. Kada izađete iz oluje, nećete biti ista osoba koja je ušla. To je suština ove oluje.”
...
"Zatvaranje očiju neće ništa promijeniti. Ništa neće nestati samo zato što ne želite da vidite šta se dešava. Stvari će biti još gore kada sljedeći put otvorite oči. U takvom svijetu živimo. Držite oči širom otvorene. Samo kukavica zatvara oči. Ako zatvorite oči i začepite uši, vrijeme neće stati.”
...
"U svačijem životu postoji tačka bez povratka. I u vrlo malo slučajeva, tačka u kojoj više ne možete ići naprijed. A kada dođemo do te tačke, sve što možemo da uradimo je da tiho prihvatimo tu činjenicu. Tako preživljavamo.”
...
"Toliko smo zaokupljeni svojim svakodnevnim životima da događaji iz prošlosti, poput drevnih zvijezda koje su pregorjele, više nisu u orbiti oko naših umova. Previše je stvari o kojima moramo razmišljati svaki dan, previše novih stvari koje moramo naučiti. Novi stilovi, nove informacije, nova tehnologija, nova terminologija... Ali ipak, koliko god vremena prošlo, bez obzira šta se dešavalo u međuvremenu, postoje neke stvari koje nikada ne možemo prepustiti zaboravu, uspomene koje nikada ne možemo izbrisati. Zauvijek ostaju sa nama, kao probni kamen.”
...
"Snaga koju tražim nije ona snaga u kojoj pobjeđujete ili gubite. Ne tražim zid koji će odbiti snagu koja dolazi od spolja. Želim onu snagu koja će mi pomoći da apsorbujem tu vrstu moći, da joj se suprotstavim. Snaga da se tiho podnesu stvari - nepravednost, nesreće, tuga, greške, nesporazumi."