Haruki Murakami: "Nikome ne poklanjajte svoju slobodu"

Haruki Murakami je jedan od onih neobičnih pisaca koji uživaju u pozitivnu pažnju javnih i književnih kritičara.

Na primjer, ako pogledamo popis najnovijih dobitnika Nobelove nagrade u literaturi, mnogi čitatelji - a kamoli ljudi koji nisu neki veliki čitatelji - neće prepoznati autore. No, iako Murakami još nema Nobelovu nagradu, u posljednje je vrijeme zasigurno privukao puno pozornosti.

Ovaj neobični autor bira naslove koje bi odabrao samo mali broj urednika, što pokazuje koliku pažnju posvećuje detaljima u svojim  knjigiama. Osim toga, on je u stanju oslikati portret nekog lika bolje od bilo kog drugog autora.
Japanska kultura je velikim dijelom prisutna u njegovi romanima. Posebno je evidentno koliku pažnju japanski narod dodjeljuje povjerenju u odnosima. Još jedna uobičajena nit koja povezuje njegove likove, od najmlađih do najstarijih je tuga. Tuga i usamljenost.
U njegovim romanima čini se da je bilo koje drušvo slučajno, a samoća je prirodna stanje likova. Ovo takođe može imati veze sa karakterom samog autora koji priznaje da je vrlo introvertna osoba.

Snaga volja nije toliko snažna koliko mislimo
Osoba koja provodi cijeli dan izazivajući i vježbajući svoju volju odlučila se na pogrešan put u životu. Murakami se približava ovoj temi, uzimajući kao primjer fizičke (tjelo)vježbe.

Za mnoge ljude koji svakodnevno vježbaju smatra se da imaju ogromnu i snažnu volju. Možda je to istina za neke od njih, ali veliki broj onih koji vježbaju godinama, ne čine to iz čiste volje.
Oni to rade jer im se osjećaju lakše i bolje, zabavnije i motivirnije nego pri obavljanju drugih radnji. Oni više vole sat vremena vježbanja nego sata vremena druženja sa nekim ili pohađanja nekog kursa. S druge strane, postoje ljudi koji se ne bi se mogli upustiti u ovo "mučenje", osim ako ih na to ne natjera njihovo zdravlje.
Drugi primjer: recimo,  dječak koji voli subotom naveče ostati kod kuće i čitati. Za njega bi noć u nekom noćnom klubu bio test njegove volje. Međutim, zbog svojih prijatelja, on sebe prisiljava da ode, iako se vraća kući što je prije moguće.
Čini se da sve što je zdravno, dobro i preporučljivo mora biti neugodno, neukusno i obeshrabrujuće. Čini se da je sve što je suprotno iskušenje, želja i nezdravi užitak. Ali to često nije istina i ovdje se možemo zbuniti oko snage volje. Tako bismo mogli provesti dosta vremena plivajući protiv struje, ali takav život nema smisla.

Čak i u nepravdi obično postoji neka vrsta pravde
Postoje dvije vrste ljudi: oni koji jedu koliko god žele i ne dobivaju na težini, i oni čije tijelo ima sposobnost da skladišti svaku kaloriju, drugim riječima koji dobijaju lako na težini. Uobičajeno je druga grupa zavidi prvoj. Jeste li ikada čuli da druga grupa zavidi prvoj? 

Međutim, ova vrsta genetske nepravde ima protivtežu. Osobe s većom tedencijom da dobiju na težini često obraćaju pažnju na ono  što jedu. Razmišljaju o raznolikijoj prehrani i nemučenju svog metabolizma ogromnim obrocima. Zato nije čudno da osoba s prekomjernom težinom bude zdravija - barem po krvnoj slici - od osobe koja je mršavija.
Dakle, ljudi koji su osjetljiviji na promjene u težini imaju "unutarnji alarm" koji će se lakše "oglasiti" kada osjete zdravstvene probleme.

To je zapravo prednost koju često ignoriramo. Osim toga, ovo je samo jedan primjer kako vidimo negativno u situaciji, umjesto da vidimo pozitivno.

Različitost ima cijenu
Eksponencijalna globalizacija kojoj posljednjih godina svjedočimo je miješanje kultura, ali u velikoj mjeri i njihova homogenizacija. Osim toga, kreativnost je toliko rijetka u ovom našem konkurentnom svijetu, da je njena cijena zaista velika. Dakle, svi želimo imati vlastiti glas, vlastiti stil. Ali istodobno želimo da nas grupe i skupine sa kojima se poistovjećujemo prihvate. To je paradoks želje da budemo različiti.
Istina je da, na ovaj ili onaj način, ne postoje dvije osobe koje su iste. Cijena koju plaćamo za naše razlike su nesuglasice i nesporazumi. Da, one stvari koje toliko ne volimo. Murakamijevi likovi su vrlo različiti i uživaju u svojim razlikama, plaćajući istu cijenu kao i svi mi.

Nikome ne poklanjajte svoju slobodu
Niko ne zaslužuje nositi tu težinu ili držati tu privilegiju u svojim rukama. Jednom kada odrastemo, niko i ništa to ne zaslužuje. Čak ni osoba koju obožavate ili posao koji volite. Ne samo zato što je vaša sloboda privilegija koja je vama svojstvena (u granicama zakona, naravno), već i zato što ako poklanjate nekome ili nečemu svoju slobodu, istodobno osuđujete sebe.
Možda će to u početku djelovati sasvim u redu, ali prije ili kasnije ćete zažaliti što ste tako odlučili. Vjerojatno će se sve završiti razbijanjem odnosa. Vjerovatno ćete prestati osjećati strast prema onom poslu koji ste ranije radili sa toliko zadovoljstva. 

"Ljudsko srce je poput noćne ptice. Ono tiho čeka nešto, a kada dođe vrijeme, leti ravno prema njemu."
-H. Murakami - 

Ljudi se vole, tijelom i dušom
"U svom snu je gorio od želje za ženom. Nije bilo jasno ko je ona. Bila je upravo tamo. I imala je posebnu sposobnost da odvoji svoje tijelo od svog srca. Daću vam jedno od njih, rekla je Tsukuru. Moje tijelo ili moje srce. Ali ne možete imati oboje. Morate odabrati jedno ili drugo, upravo sada. Drugi dio dajem nekom drugom,  rekla je. Ali Tsukuru je želio sve."
-Haruki Murakami - 

Ništa bolje od ovih autorovih riječi da objasni njegove misli.  Ljubav ima snažan hemijski sastav, ali ima i snažan fizički dio. Odreći se jednog od ova dva aspekta znači ranjavanje svoje ljubavi dok ona ne umre. Osuditi sebe na trajno nezadovoljstvo koje će vas dokrajčiti. Možda konceptualno možemo razdvojiti dušu i tijelo, ali potrebna je ljubav kako bi bili poput fino usklađenog orkestra. Ako pročitate Murakamijev radove, doći ćete do vlastitih zaključaka. Njegovi likovi ne govore puno, ali njegove knjige su  plodno tlo za razmišljanje i osobni rast - i uživanje, prije svega. 

"Nijedna istina ne može izliječiti tugu koju osjećamo nakon gubitka voljene osobe. Nijedna istina, nikakva iskrenost, nikakva snaga, nikakva ljubaznost ne može izliječiti tu bol. Sve što možemo učiniti je pomiriti se sa tom istinom i naučiti nešto iz nje, ali ono što naučimo neće nam pomoći pri suočavanju sa sljedećom tugom koja dolazi bez upozorenja."
- H. Murakami -