Hegelova dijalektika gospodar-rob

Dijalektika majstor-rob je teoretska konstrukcija njemačkog filozofa Georga Hegela.  Smatra se jednim od ključnih elemenata njegove filozofije koja je uticala na druge filozofe u kasnijim godinama. 

Ne samo da je postala temelj materijalne dijalektike Karla Marksa, već je takođe imala snažan uticaj na psihoanalizu.
Za Hegela, ljudska stvarnost je dio onoga što nazivamo univerzalnom poviješću. Ono što je obilježavalo ovu povijest je nejednak odnos između ljudskih bića. Neki su tirani, drugi su žrtve njihove tiranije. To je ono na čemu se zasniva robovska dijalektika. Ono što je mijenjalo povijest je sukob između ljudi, što je rezultiralo nejednakošću kroz vijekove.

Prema Hegelu, dijalektika je oblik razmišljanja u kojem se dvije teze suprotstavljaju. Ovo istovremeno vodi do novih koncepata. Postoji teza koja podiže određena razmišljanja, nakon koje slijedi antiteza koja otkriva njene probleme i protivrječnosti. Sinteza proizlazi iz dinamike teze i antiteze, a ona postaje rješenje ili nova perspektiva.

Žudnja/želja i dijalektika gospodar-rob
U Hegelovoj dijalektici gospodar-rob, želja igra vrlo važnu ulogu. Ovaj filozof je izjavio da životinje imaju želju koja se zadovoljava neposrednim objektom. Životinja nije svjesna onoga što želi. Međutim, ovo je drugačije kada je čovjek u pitanju.

Za Hegel povijest je jednaka povijesti društvenih odnosa, koja se otkriva kada se dvije ljudske želje suoče jedna s drugom. Ono što ljudsko biće zaista želi je da ga drugi žele. Drugim riječima, žele priznaja drugih. To znači da je ljudska želja u osnovi želja za priznanjem.
Ljudska bića žele da im drugi daju autonomnu vrijednost, vrijednost koja je njihova i koja ih čini različitim od drugih. To je ono što definiše ljudsko stanje. Stoga, prema Hegelu, glavna osobina ljudskih bića je nametanje sebe drugima. Samosvijest se stvara samo kada ih drugi prepoznaju kao autonomna bića.
 
Povijest Hegelove perspektive
Hegel je konstruisao svoju dijalektiku gospodar-rob na ovim konceptima.

Ona je predlažila da se od prvog trenutka povijesti formiraju dvije figure: gospodar i rob. Prvi se nameće drugom. Oni to čine ne priznajući njihove želje. Gospodar od roba stvara objekat, koji tada mora odustati od želje za priznanjem, uglavnom iz straha od umiranja.
Onaj nad kojim se sprovodi dominacija počinje prepoznavati druge kao gospodara, a sebe vidjeti kao roba.
Stoga, ne mogu oblikovati svoju samosvijest; počinju pretpostavljati da je mišljenje gospodara sve što je bitno. 

To predstavlja suštinu dijalektike gospodar-rob.

Sve to ima značajne posljedice na proizvodnju. Majstor ne dolazi u dodir sa sirovinom ili "stvarima" koje rob prerađuje svojim radom. Sa druge strane, rob dolazi u dodir sa njima samo da bi ih preobrazio; ali to nije njihovo i nije namijenjeno njihovoj potrošnji. To je poput radnika koji proizvodi cigle, ali ne posjeduje kuću koja će se od njih graditi.

Gospodari i robovi
Ono što nam Hegel predlaže jeste da je dijalektika gospodar-rob sama suština naše istorije. Od početka povijesti postojali su dominanti ljudi i oni nad kojima se dominira. Gospodar je priznati entitet, dok je rob zadužen za to da ga prepozna i prizna. Rob prestaje biti autonomni entitet i postaje nešto što gospodar oblikuje.
Zbog te dominacije, gospodar prisiljava roba da radi za njega. Taj rad nije kreativni proces za roba. Umjesto toga, to je nametanje koje ih čini stvarnim objektom rada. Međutim, gospodar završava tako što zavisi od roba kako bi mogao preživjeti. I uvijek postoji trenutak u kojem se sudbina okreće. Rob je neophodan za gospodara, ali gospodar nije neophodan za roba. 

Dijalektika gospodar-rob je koncept koji je obilježio istoriju filozofije. I dalje je važan bez obzira na to koliko su ga drugi ljudi proučavali i reinterpretirali.