Hronični umor - simptomi, uzroci i liječenje

Broj ljudi kojima je dijagnosticiran hronični umor svakodnevno raste. Mijalgički encefalomijelitis ili sindrom hroničnog umora je bolest sa više pitanja nego odgovora.

To je sistemsko i oslabljujuće stanje koje crpi osobne resurse i negativno utiče na ukupno zdravlje. Ovo stanje je toliko uticajno da može potrošiti svu motivaciju i izolirati pacijente od gotovo svega, čak i ljude koje najviše vole.
Oni koji pate od sindroma hronične umora kažu da ovaj naziv ne opisuje tačno njihovo stanje. Kažu da su liječnici suviše jednostavno opisali njihovo složeno stanje. Ono je više od umora, to je iscrpljenosti koja potpuno onesposobljava osobu. Štoviše, daleko nadilazi jednostavan umor, jer u ovom stanju slabi sam imunološki sistem Pacijenti takođe pate zbog gubitka pamćenja, niskog krvnog tlaka i razdražljivosti.

Svi smo se u nekom trenutku osjećali umorno i iscrpljeno. Međutim, ljudi koji pate od sindroma hroničnog umora imaju složeniju i razorniju situaciju. Njihova hronična bolest je nepoznatog porijekla i nije je lako liječiti. 
​
Još jedna stvar zajednička pacijentima sa sindromom hroničnog umora jeste to što se osjećaju zaboravljenim od strane medicinske i znanstvene zajednice. Osjećaju se bespomoćno jer se ne osjećaju dobro, a ne mogu naći odgovarajući tretman i nemaju energije za svakodnevne aktivnosti. Nemogućnost da se osjećaju energično i optimistično utiče na njih u svakom aspektu njihovog života, ali posebno psihološki.

Još uvijek znamo vrlo malo o tome što uzrokuje hronični umor. Mnogi ga definitivno stigmatiziraju. On osobu čini manje produktivnim na poslu, ona mora redovito uzimati slobodne dane, nije u mogućnosti uživati ​​u svojim odnosima ili životu generalno.

Hronični umor - što je on tačno?
Postoji normalan umor. Na primjer, svi znamo kako je to kada želite leći na kauču nakon iscrpljućih radnih dana ili nakon puno fizičkog napora. Topli tuš i nekoliko sati pravilnog odmora dovoljno su da se vratite u normalu.

Međutim, kada se radi o hroničnom umoru, oni koji pate od njega se ujutro bude iscrpljeni. Nije važno koliko su odmora imali, umor kod njih ne nestaje. To je zato što uz umor postoje i drugi simptomi.
Oni uključuju:

• Nedostatak energije.
• Osjećaj kao da su vam tijelo i udovi stalno teški.
• Često patite od prehlade i imate više infekcija nego inače. Oslabljeni imunološki sistem.
• Nedostatak motivacije.
• Problemi s koncentracijom i problemi s pamćenjem .
• Apatija i loše raspoloženje.
• Nedostatak seksualne želje.
• Poteškoće da imate dubok san koji bi vas okrijepio.
• Mišićna bol, česta grlobolja, bolovi u zglobovima.
• Kada pokušate izvršiti neki zadatak, napor vam se čini ekstremnim.
• Ovo stanje se najčešće događa ženama u dobi između 40 i 50 godina.

Zašto patim od hroničnog umora? 
To je prvo što se pacijent pita nakon dijagnoze sindroma hroničnog umora. Zašto baš ja? Jesam li učinio nešto da dovedem sebe do ove hronične bolesti? Na prvom je mjestu važno je pojasniti da još uvijek ne znamo uzroke ovog poremećaja. Sindrom hronične umora poznat je i kao mialgični encefalomijelitis.

• Istraživači nagađaju da bi on mogao biti virusnog porijekla. Vjeruju da prvo napada i slabi imunološki sistem. Ipak, znanstvenici nisu otkrili povezanost između ovog stanja i virusnih infekcija poput Epsteina Barra ili humanog herpes virusa 6 (HHV-6).
• Nešto što svakim danom postaje jasnije i znanstvenici mogu dokazati jeste da su  neki ljudi genetski predisponirani za razvoj hroničnog umora.
• S druge strane, neki znanstvenici pretpostavljaju da bi on mogao biti povezan sa stresom ili čak nekim vrstama depresije. No, najčudnije je u tome što kada pacijenti dobiju liječenje i stave svoj stres ili depresiju pod kontrolom, hronični umor ne nestaje.

​
Takođe, iako nismo sigurni šta su tačni uzroci ove bolesti, kod mnogih pacijenata se javlja razdoblje bez simptoma. Nismo baš sigurni zašto se to događa. Ipak, simptomi se vraćaju nakon nekoliko tjedana ili mjeseci.

Može li se hronični umor liječiti?
Pacijenti, kao i stručnjaci, upozoravaju da se pogrešne dijagnoze često događaju. Ponekad je hronični umor simptom neke druge psihološke bolesti poput bipolarnog poremećaja. Takođe, određeni farmaceutski lijekovi imaju mentalno i fizički oslabljujuće nuspojave.
Liječnici moraju uzeti u obzir mnoge čimbenike kako bi postavili tačnu dijagnozu. Važan čimbenik je da je pacijent više od 6 mjeseci doživio ekstremnu iscrpljenost. Ona je popraćena nesanicom, bolovima u mišićima i apatijom.​

• Nakon što pacijent dobije dijagnozu, a ljekar ustanovi da nema drugog poremećaja ili problema, preporučuje se poboljšanje prehrane zbog upotrebe lijekova.
• Smanjite hranu koja uzrokuje upalu. Povećavanje unosa magnezijuma i masnih kiselina omega-3 i omega-6 može biti od velike pomoći.
• Takođe, dok govorimo o hroničnoj bolesti, glavni je cilj poboljšati kvalitet života pacijenta.
• Komplementarne terapije poput kognitivne bihevioralne terapije pomoći će vam da se bolje suočite sa svojim svakodnevnim životom.

I na kraju, ljudi od podrške izuzetno su važni. Imati ljude s kojima možete razgovarati i koji će vam biti tu u teškim trenucima može biti od velike pomoći. Možete isprobati i druge strategije, poput joge, plivanja, plesa ili čak akupunkture. Sve što će vam omogućiti da oporavite motivaciju i energiju koju ovo stanje okrutno otima od vas.

(izvor: exploringyourmind.com)