"Hvala na mišljenju, ali te niko nije pitao za njega" - O ljudima koji nameću svoja mišljenja kao da su "univerzalne istine"

​Neki ljudi jednostavno vole da dijele svoja mišljenja, iako niste pitali za njih. Ljudi koji navodno "pomažu" drugima time što im govore ono što bi trebalo da znaju/čuju/urade.

Ovo su ljudi sa velikim egom, koji nameću svoje mišljenja kao opštevažeće apsolutne istine. Uočljivi su i po tome što uvijek koriste snishodljiv i izuzetno kritičan ton prema drugima.

Sigurno vam je poznato sljedeće «dušebrižništvo»: "Očigledno je da stalno izlaziš sa pogrešnim ljudima. Kažem ti da će te prevariti čim im se ukaže prilika ", " Govorim ti za tvoje dobro. Izbaci tu ideju iz glave jer ne treba to da radiš ",  "Te stvari ti se događaju jer nemaš dovoljno karaktera».
 
"Ne smijemo miješati istinu sa popularnim mišljenjem."
-Žan Kokto-
​
Mnogi od nas su čujali ovako nešto ili čujaju svakodnevno. Važno je zapamtiti da iako imate pravo na svoje mišljenje, ne treba da ga koristite da biste povrijedili, ponizili ili omalovažili nekoga.
Takođe, moramo znati da su mišljenja samo lično izražavanje: dolaze iz našeg «svijeta» i ne moraju važiti za tuđi «svijet». Ona su jednostavna odraz emocionalnog i kognitivnog stanja ljudi koji ih pružaju.
Kako je Leonardo Da Vinči rekao: "najveća greška koju ljudi mogu napraviti jeste da povjeruju u prevaru sopstvenog mišljenja." Zato što nema goreg neznanja nego kada ljudi počnu da misli da su njihova lična mišljenja univerzalne istine.

Mišljenja (ubjeđenja) mogu da budu poput okova
Mnoga mišljenja koja gajimo ujedno mogu biti i naši okovi. Razmislite o tome na trenutak. Kada neko daje svoje mišljenje o vama, on to radi iz svoje lične realnosti, perspektive, iskustva i sistema vrijednosti.

To je normalno, očekivano i razumljivo. Međutim, ovaj proces je nešto što psihologija poznaje kao "pristrasnost pažnje": mnogi ljudi primjećuju (obraćaju pažnju na) isključivo ono što žele primijetiti, tj. primjenljuju selektivno razmišljanje. ​Ljudi koji se ograničavaju samo na posmatranje nekih aspekata, ne uzimajući u obzir cijelu sliku. ​​

Takozvana teorija racionalnog izbora nam govori da heuristika koju primjenljujemo pri donošenju mišljenja odgovara pojednostavljenim procjenama i simplističkim uopštavanjima koja lako dovode do grešaka.

(Heuristika: metode korištenja lako dostupnih informacija, uopštavanja, nagađanja zarad pronalažnje brzih rješenja). Ovo nesumnjivo pomaže da se objasni zašto određeni ljudi koriste svoje lične «okove» pri donošenju brzih i netačnih zaključaka poput: "žene su po prirodi slabe". 

Ili "treba biti strog prema djeci da bi ona išta naučila". Ili čak "moja religija je jedina ispravna i moj bog jedini «važeći»". Zato bi trebalo da budemo veoma oprezni kada smo u blizini ljudi koji koriste svoja mišljenja kao da se radi o jedinstvenim i univerzalnim istinama. Jer, ništa vas ne definiše tako dobro kao vaši komentari.
 
​Sa druge strane, nešto što ste vjerovatno uočili je kako neko ko se čvrsto drži svojih mišljenja ima tendenciju da reaguje veoma negativno, čak i da shvati kao atak na njegovu ličnost kada pokušamo da damo logične i razumne argumente koji se kose sa njegovim mišljenjem.
On ih neće niti saslušati niti prihvatiti, jer njihovi «mentalni okovi» oblikuju vrlo rigidne obrasce razmišljanja.

Ako želite da date svoje mišljenje, zapitajte se koliko ono može koristiti nekome

Svi imamo pravo da damo svoje mišljenje o bilo čemu što želimo. Ali, to moramo učiniti sa poštovanjem, a ne vrijeđanjem.Mnoge «negativno obojene» procjene dolaze direktno iz amigdale, žlijezde u mozgu koja "emituje" emocije poput straha, mržnje ili bijesa. Odavde dajemo mišljenja sa namjerom da povrijedimo, obilježimo ili omalovažimo druge.  Ljudi rade ovo isključivo zato da bi se osjetili iznad ostalih.

"Ne povrjeđujte druge onim što povrjeđuje vas."
-Buda​-
​
S druge strane, naše društvo voli «navalentna» mišljenja, iako su mnoga od njih slabo podržana istinskim dokazima. Razmislite, na primjer, o sljedećem «trik-sloganima» za koje mnogi misle da su istine: "Kupite ovaj proizvod i bićete srećniji!" ili "Smršajte, obucite se ovako, uradite ovo i doživjećete društveni uspjeh". Istina je jedino da moramo učiti da razmišljamo drugačije.
Naučimo da se malo odvojimo od naših mišljenja i da naša uvjerenja posmatramo sa distance.
Na primjer, nema potrebe da govorite prijateljici da je haljina koju nosi «užasna». Hajde se prvo zapitajte da li tu haljinu nosi zato što joj se sviđa. Ili, jednostavno zato što se oblači drugačije od vas.

Sjetite se Aristotelovih istina:
​«Da li ste sasvim sigurni da je ono što ćete reći tačno?
Da li je ono što ćete reći dobro?
Da li će mišljenje koje ćete izraziti biti korisno za tu osobu?»
 
A povrh svega se zapitajte:
Da li vas je ta osoba uopšte pitala za mišljenje?​ Ako je odgovor na sve gore navedeno da, uradite to, dajte svoje mišljenje. U ovom slučaju vaše mišljenje može služiti da poboljša okruženje, pomogne nekome, razvije međusobno poštovanje i da ostvarite još snažnije odnose.