Imunitet na probleme: o čemu ovisi vitalnost

Zašto neki ljudi različito doživljavaju poteškoće i probleme od drugih? Što je otpornost i kako se ona može razviti? Kako empatija može pomoći u stvaranju otpornosti na probleme? Pokušat ćemo pronaći odgovore na ta pitanja u ovom članku.

Stav osobe prema teškoj situaciji je jako bitan i mnogi problemi počinju percepcijom onoga što vam se događa. Ogromna je razlika između osjećaja da se nešto događa VAMA u datoj situaciji i činjenice da se nešto jednostavno događa mimo vas (tj. da niste "žrtva situacije").

Uvjerenje da se problemi ili poteškoće javljaju samo "vama" u većini slučajeva je glavni uzrok katastrofalnih posljedica: povećane anksioznosti, bespotrebne tjeskobe, straha ili razvoja krivnje. Vaša sloboda uvijek ovisi o izboru puta, pomažući vam ostvariti razinu osobne odgovornosti.

​O čemu ovisi vitalnost?
Kad čekate u redu na nekom šalteru i javljate se na telefonski poziv, većina ljudi će reći: "Zaglavila(Zaglavio) sam u redu", malo ko će reći: "Stojim u redu". To se čini kao sitnica. Ali naglasak na određene riječi rađa velike psihološke probleme. Uvjerenje da se događaj događa vama, a ne da samo postoji neki događaj, hiperbolizira naš „ego“. Mnogi ljudi to doživljavaju kao da se svemir urotio protiv njih. Kada se nešto dogodi, vi idete s tokom, osjećajući da vam se izbor nametnuo. Upravo se u takvim trenucima očitava vitalnost.
U jednom od svojih članaka Marija Konnikova opisuje život djeteta koje je za užinu jelo samo kruh, jer su ostale poslastice za njega bile nedostupne. Ovo dijete bilo je član grupe N. Gamersi, koja se bavila analizom ponašanja otporne djece.

Mnogi podnose jake udarce sudbine. Proživljavaju katastrofe, prirodne katastrofe, ratove - i mnogi se uspijevaju izvući iz takvih nevolja bez ikakvih gubitaka i ojačati sebe. A neko se lomi i pod najmanjim teškoćama. Neki se pokazuju izuzetno otpornima u kritičnim situacijama, dok neki postaju slabi uslijed sive i monotone svakodnevice. I drugi, naprotiv, u slučaju ozbiljnih životnih katastrofa padaju na dno i nisu u mogućnosti djelovati.

Uloga slučajnosti u otpornosti​
Zahvaljujući radu Gamersija, psiholozi su počeli obraćati pažnju na to što ljude čini jačima, a ne na ono što ih čini ranjivima. Konnikova napominje da iako slučajnost ima ulogu u životu otporne djece, sama priroda takve djece igra važnu ulogu. Sva otporna djeca vjerovala su da mogu kontrolirati svoju sudbinu, a ne okolnosti ili događaje.
Richard J. Davidson, proučavao je moždane aktivnosti budističkih redovnika kako bi shvatio stupanj emocionalne i neurološke učinkovitosti meditacije, kao načina za razvijanje vitalnosti. U svojoj knjizi "Kako emocije kontroliraju mozak", napominje da se usprkos općim preporukama da se čovjek treba boriti s nevoljama što je brže moguće (tj. odreagovati na nevolje što brže), to može dovesti do osjećaja bezizlaznosti. Kod onih koji sebi ne dopušte da izgaraju, smanjuje se sposobnost empatije.

Stoga on nudi svjesnu koncentraciju kao način za razvijanje otpornosti. Oporavak od negativnih događaja je sporiji, ali osoba koristi dodatno vrijeme za razmišljanje i izlječenje, ne dopuštajući sebi da duboko uđe u patnju i osjećaje beznađa.

Davidson predlaže da se vizualizira slika koja prikazuju katastrofu, kako bi se razvila empatija i povećao stupanj otpornosti na katastrofu, nevolju ili neki problem. Međutim, ova metoda nije prikladna za svakoga. Za one koji izuzetno sporo uspostavljaju duševni mir, ova opcija nije prikladna i može imati suprotan učinak.
Sve opisane istraživačke metode usmjerene su na samospoznaji. Ako razumijemo kako naš mozak funkcionira, postajemo otporniji na negativne događaje. Da biste bolje komunicirali s vanjskim svijetom i shvatili kako tačno reagirate na određene događaje, treba da često meditirate i analizirate svoje emocije. Nemate psihičke sposobnosti da predvidite što će se dogoditi u bilo kojem trenutku. Ali u vašoj je moći da promijenite svoj stav prema udarcima sudbine, razvijajući vitalnost i psihičku otpornost.

(izvor: econet.ru)