Interocepcija: više od pet čula. Naše tijelo je mudro

Interocepcija je sposobnost prepoznavanja podražaja i senzacija koje nam naše tijelo šalje. 

To je umijeće doživljavanja i razumijevanja ove lijepe fizičke "zbirke" senzacija i veza. Unutar našeg tijela postoje brojni receptori, ćelije i osjetljiva tkiva koja nam šalju niz poruka. 

Međutim, ove poruke ne čujemo uvijek. Kako bismo sebi pomogli da to postignemo, možemo probati praksu kao što je svjesnost.​ Neki kažu da bi trebalo da budemo zahvalni što ovaj osjećaj nije savršeno razvijen ili savršeno podešen kao naša druga čula. Vjeruju da niko ne bi stvarno uživao da sluša kako se naši leukociti suočavaju sa zaraznim agensima, niti bi željeli znati kako su naši želučani sokovi podijeljeni, niti bi želio čuti zvuk koji neuroni ispuštaju kada odumiru.

Razumijevanje interocepcije
Međutim, ne treba ići do ovih krajnosti kako bismo shvatili šta nam interocepcija može otkriti. Godine 2011, psihopatolog Hirokata Fukushima je sproveo istraživanje koje su pokazalo da je ova funkcija usko povezana sa empatijom.
Kada se povežemo sa nekim kako bismo razumjeli njihove emocije, potrebe ili nedoumice, naše tijelo reaguje na poseban i gotovo fascinantan način.  Emocionalna stanja drugih ljudi su poput podražaja.

Razumijevanje tajni interoceptivne funkcije omogućilo bi nam da otkrijemo više o tome kako se tijelo i um povezuju. Isto tako bi nam pomoglo da bolje pazimo na naše zdravlje. Shvatili bi kako nam naša tijela upozoravaju da nešto nije sasvim u radu sa nama.

Interocepcija u našem svakodnevnom životu
Obično posvećujemo dobar dio našeg vremena brizi o sebi. Pazimo na našu higijenu, uravnoteženo se hranimo i vježbamo. Imati dobru sliku o sebi takođe nam je jako važna. Tako bivamo lijepu odjeću, oblikujemo kosu i šminkamo se. Takođe se brinemo o našoj koži i pokušavamo imati dobar noćni san. No, ma kako čudno ovo zazvučalo, postoji nešto što previđamo u ovoj rutini. Ne slušamo svoje tijelo. Zanemarujemo poruke koje nam tijelo šalje. Tijelo nam često pokušava poslati poruku boli stvarajući napetost u vratu ili glavobolje kojih se jednostavno ne možemo riješiti.

Ovi simptomi mogu značiti da je naš um pod velikim stresom i naše cijelo tijelo reagira na ovu destabilizirajuću emociju. Pa ipak im ne pridajemo onoliko pažnje koliko bi trebalo. Ne vidimo, niti shvatamo što se stvarno događa unutar nas.
S druge strane, sportaši imaju tendenciju da imaju dobro razvijeno čulo interocepcije. Dobri sportaši mogu prepoznati kada je fizička senzacija normalna, a kada ne. Oni mogu reći da li je bol u mišićima samo zbog pretjeranog napora ili je to znak oštećenja mišića. Ponekad čak uspijevaju prevazići tu bol. To čine kako bi postigli cilj koji su postavili za sebe ili da daju ono najbolje od sebe. 
Povezanost uma i tijela u takvim slučajevima je učinkovito, jer nam može pomoći da poboljšamo naše performanse kada nam je to najpotrebnije.

Interocepcija i insula (otočni korteks)
Interocepcija je vrlo često polje studija u području psihofizike  i psihologije emocija, učenja i biofidbeka. Mnogo je studija o ovoj temi koje nam pomažu da bolje shvatimo ovo posebno i vrlo važno čulo. 
Ono što bi trebalo imati na umu jeste da postoje osnovni procesi kojima se naša interocepcija bavi. Ti procesi uključuju žeđ, glad i spavanje. To su mehanizmi koji jamče naš opstanak. Zbog toga ih moramo biti vrlo svjesni. Drugi  su suptilniji i obično prolaze nezapaženo.
Zahvaljujući studiji objavljenoj 2012. godine u časopisu Neuropsihologija (Neuropsychology), znamo koji dio našeg mozga regulira taj osjećaj i što nam sve pokušava reći. To je otočni korteks ili insula, područje smješteno na bočnoj površini mozga. Ovo je regija iz koje mozak reguliše procese kao što su svijest o našim osjećajima i tjelesnim senzacijama. Otočni korteks (insula) je kontrolni centar koji baca svjetlo na fascinantnu vezu između uma i tijela.

Svjesna pažnja (mindfulness) i interocepcija
Na početku članka spomenuli smo da je jedan od načina da postanemo svjesni čula interospkecije kroz svjesnost. Ova praksa nam omogućava povezivanje. Možemo povezati naše fizičke senzacije sa našim unutarnjim bićem iako je to. To nam pomaže da shvatimo naš um, naše potrebe i način na koji okoliš i njegovi procesi utiču na naše tijelo.​

Biti u stanju slušati i razlučiti svaki od signala koje nam tijelo šalje svakodnevno je način ulaganja u naše vlastito zdravlje i kvalitet života. Time ćemo  puno bolje upravljati stresom. Čak ćemo moći predvidjeti znakove mogućih oboljenja. Osim toga, moći ćemo osjetiti vlastita ograničenja i postati produktivniji. To će nam pomoći da  postanemo svjesni da nismo strojevi, već prilično divna, ali osjetljiva mreža stanica, tkiva i emocija.

​Obrada sa:
gedankenwelt.com