"Ispiranje mozga": tehnike prisilnog ubjeđivanja

Šta je "ispiranje mozga"? Kako funkcioniše "ispiranje mozga"? Saznajte više o tehnikama ubjeđivanja koje omogućavaju ljudima da promijene uvjerenja drugih.

Ispiranje mozga predmet je mnogih filmova i dokumentaraca. Međutim, proces nije uvijek toliko dramatičan kao što se čini u filmovima. Koncept "ispiranja mozga" ćete bolje shvatiti ako ga nazovete prisilno ubjeđivanje. 
Prisilno ubjeđivanje/uvjeravanje znači uticati na nekoga upotrebom sile. Ova vrsta uvjeravanja je jača i invazivnija. Sekte, totalitarna država, terorističke organizacije i otmičari (među ostalima) koriste ovu vrstu ubjeđivanja/uvjeravanja.
Ispiranje mozga ili upotreba prisilnog uvjeravanja nije jednostavna aktivnost. Moraju se koristiti različite tehnike kako biste natjerali nekoga da promijeni svoje sisteme vjerovanja, proces razmišljanja i način na koji se oni osjećaju i djelaju.

Ove tehnike ubjeđivanja/uvjeravanja mogu se podijeliti u četiri vrste: socijalna sredina, emocionalne, kognitivne i one koje induciraju disocijativna stanja.

Tehnike društvene sredine
Takve tehnike služe da manipulišu ili kontrolišu okolinu. Cilj je oslabiti otpor pojedinca kako bi ih lakše nagovorili na nešto. Neke od socijalnih tehnika uvjeravanja unutar jedne društvene sredine su:

• Izolacija: Izolacija olakšava da subjekat bude lakše ubijeđen. Sastoji se od izolacije subjekta i isključivanja iz svijeta mentalno, društveno i fizički. Drugim riječima, potpuna izolacija pojedinca.
• Kontrola informacija: Kontrola i manipulacija informacijama predstavlja oblik izolacije. Uz manje informacija, subjekat neće imati dovoljno izbora. Njihovo kritičko razmišljanje takođe će biti ograničeno.
• Stvaranje stanja egzistencijalne zavisnosti: ovo znači da se subjekat ubjeđuje kako njihova egzistencija i život zavisi od drugih. Obično neko igra ulogu zavisnika, a neko ulogu vođe. U praksi to znači zadovoljavanje nečijih primarnih i sekundarnih potreba dok taj neko ne postane potpuno zavistan.
• Psihosocijalna debilitacija: Neke vrste fizičkog slabljenja su povezane sa psihološkom nemoći. To zauzvrat vodi oslabljenoj sposobnosti da se subjekat adekvatno odupre tehnikama ubjeđivanja/uvjeravanja.

Emocionalne tehnike
Motivacija je emocionalno uvjetovana. Prema tome, ako možete uticati na emocije ljudi, možete uticati i na njihovu motivaciju i njihovo ponašanje.

• Emocionalna aktivacija užitka: Ovo znači "šarmiranje" ljudi i dobro tretiranje istih. Ljudi je koriste kako bi privukli druge ljude i iskoristili njihovu pažnju.

• Emocionalna aktivacija straha, krivnje i anksioznosti:  Korištenje nagrade i kazne za emocionalne reakcije straha, krivnje i anksioznosti. Te emocije podstiču zavisnost i potlačenost.

Kognitivne tehnike
Ove vrste tehnika su kombinacija gore navedenih tehnika. Pojedinac koji je fizički slab i osjeća se krivim je "savršen kandidat" za ispiranje mozga.

• Zanemarivanje kritičkog razmišljanja:  manipulator pokazuje osobi da nema koristi od vlastitih misli. Dakle, svaki put kada o nečemu razmišljaju, oni će to potisnuti.
• Korištenje prevare i laži: iskrivljuju stvarnost skrivajući informacije, laganjem ili varanjem.
• Zahtijevanje potlačenosti od subjekta:  Ovo funkcioniše tako što se prvo uspostavi ideja grupne misli. Nakon toga se od pojedinca traži da se potčini onome što grupa odlučuje. Drugim riječima, radi se o razvoj konformizma.
• Identitet grupe: Identitet mora biti kolektivan. Kao rezultat toga, pojedinci gube svoju osobenost i prihvataju identitet grupe. Ovo čini da pojedinci gube obilježja i osobine koje ih razlikuju od drugih.
• Kontrolisanje pažnje: manipulisanje onim što zauzima nečiju pažnju znači da ih možete natjerati da obrate pažnju na pokušaje uvjeravanja.
• Kontrola jezika/izražavanja: Kontrola jezika/izražavanja je način ograničavanja slobode. Izostavljanje određenih riječi ili fraza jedan je od načina izbjegavanja određenih pitanja ili procjena.
• Promjena izvora autoriteta: Kada razbijete principe vlasti jedne osobe, izlažete ih totalitarističkoj vlasti. Posljedično tome, taj autoritet dobiva svu snagu. Svi ostali se moraju potčiniti.​

Tehnike uvjeravanja koje induciraju disocijativna stanja
Disocijacija odgovara stanju transa koje nastaju kada se neko iskustvo intenzivira, tj. intenzivno doživljava. Ta stanja dovode do trenutnog gubitka svijesti i identiteta. Oni su češći u totalitarnim okruženjima. Ovakva stanja svijesti takođe čine sljedbenike ranjivijima. Kao rezultat, lakše ih je kontrolirati ograničavanjem mogućnosti i smanjenjem njihove sposobnosti da ih procijene.

Tehnike prisilnog uvjeravanja ili "ispiranje mozga" je kada pojedinac ili grupa manipulišu nečijom okolinom kako bi ih oslabili drugu grupu ili pojedince. Kognitivna i emocionalna uvjeravanja mijenjaju način na koji subjekat misli i osjeća. To ih, pak, dovodi do stanja transa kada ih je lakše ubijediti u nešto.