Ispravne odluke donosimo kada su razum i emocije u ravnoteži

Vjerovanje da se najbolje odluke donose samo na osnovu razuma je nešto što je odavno prisutno. Ipak, nije uvijek efikasno niti je moguće donositi odluke ostavljajući emocije po strani.

Međutim, ni donošenje odluka samo na osnovu emocija, uz izostavljanje razuma, ne garantuje dobre rezultate. Da biste donosili dobre odluke, preporučljivo je uključiti i razum i emocije.

Pronalaženje inteligentne ravnoteže između racionalnog i emocionalnog ključno je za donošenje pravih odluka. Ova ravnoteža je rezultat iskustva, a samim tim i do sada napravljenih grešaka. 
Stoga bi možda prva inteligentna odluka koju možemo donijeti bila suočiti se i sa razumom i sa srcem, odnosno emocijama. Kada razmislimo o tome, brzo shvatimo da, u većini slučajeva, ovo dvoje biraju istu opciju. U većini slučajeva teško da postoji potencijal za sukob. U drugim slučajevima postaje nezgodno, tj. kada dolazi do razdvajanje razuma i emocija. 

Postoje li ispravne odluke?
Svi želimo biti u stanju donositi ispravne odluke, one koje su najbolje za nas. Ali šta je uopšte ispravna odluka? Na to je teško odgovoriti. Ima ljudi koji bi rekli da je prava odluka uvijek ona koja nam donosi najveću korist. Ali to nije uvijek slučaj, inače bismo svi donosili izbore koji su najbolji za nas, bez obzira na posljedice po druge.
Na primjer, kada zavolimo nekoga, naše emocije dobijaju snagu i imaju tendenciju da preuzmu kontrolu nad našim odlukama. Dakle, kada nam se desi ljubav, mi smo slijepi. A često i gluvi. Ali sretni. Ali gledano izvana, da li nam to donosi najveću korist?
Naše emocije, bez obzira da li smo zaljubljeni ili ne, utiču na naše odluke u svakoj životnoj situaciji. Njihov značaj posebno je dokazan u naučnim otkrićima o posljedicama moždanih lezija u prefrontalnom korteksu: ova regija ometa funkciju amigdale, drugog dijela mozga, upravo onog u kojem se nalazi naš "emocionalni sistem". Stoga pacijenti s lezijama u prefrontalnom korteksu pokazuju manje emocija kada je riječ o donošenju odluka – i to se vidi u rezultatima.

Razum i emocija bez njihovog miješanja
​Šta bismo pomislili o osobi koja donosi čisto racionalne odluke zasnovane na premisi maksimalne korisnosti? Znajući da je nekoj osobi stalo samo do njenih interesa, učinilo bi da nemamo povjerenja prema njoj. Ipak, očekujemo da se ljudi ponašaju racionalno kako bismo im mogli vjerovati. Nije nimalo lako ispuniti ove zahtjeve.

Ono što je sigurno jeste da empatija, sposobnost da sagledavamo emocije drugih, čini da vjerujemo drugim ljudima više nego njihovoj racionalnosti. Obično više vjerujemo onim ljudima koji su u stanju da nas nasmiješe ili koji razumiju naš bol, jer duboko u sebi pretpostavljamo da u svojim odlukama uzimaju u obzir naše stanje.
Ovo je posebno vidljivo kod tinejdžera. U ovoj dobi skloni smo donositi najrizičnije odluke. Uzrok, ili barem jedan od uzroka, leži u prefrontalnom korteksu mozga: Ovaj dio mozga sadrži orbitofrontalni korteks, koji još nije u potpunosti razvijen kod adolescenata. Kao rezultat toga, kontrola emocija je manje efikasna i na donošenje odluka sve više utiču emocije. Srećom, iskustva iz ovog perioda života pomažu sazrijevanju ovog dijela mozga i, zauzvrat, dovode do uravnoteženijih odluka.

Uloga emocija u donošenju odluka
​Da li smo uhvaćeni u kontradikcije? Kažemo da je kada moramo donositi odluke najbolje spojiti razum i emocije, ali do sada smo govorili samo o negativnom uticaju emocija. Da bismo razumjeli ulogu emocija, potrebno je znati da su one somatski markeri. 
Ovi somatski markeri su osjećaji koji nas vode u donošenju odluka. Oni nam pomažu da odlučimo koja je opcija najbolja za nas, posebno kada razum mora uzeti u obzir toliko mnogo elemenata da nije u mogućnosti odlučiti se za jasnu opciju.
Somatski markeri se takođe mogu shvatiti kao intuicija generirana iz prošlih iskustava. Naša intuicija nas upozorava na posljedice naših odluka.
Na primjer, kada hodamo ulicom u kojoj smo se prije nekog vremena osjećali nelagodno, osjećamo da bi bilo bolje izabrati drugu ulicu. Međutim, takve intuitivne odluke se ne donose uvijek svjesno. Stoga, ako nas neko pita, možemo iznenada promijeniti put, a da ne znamo tačno zašto to radimo.

Naše emocije djeluju kao alarm za ono što očito ne bi bile dobro za nas. Međutim, ova upozorenja nisu uvijek pouzdana. Na primjer, mogu nas upozoriti na iracionalne opasnosti, kao što se dešava sa fobijama.
Srećom, ova intuicija ide ruku pod ruku sa racionalnim procesima koji nam omogućavaju da odvagnemo prednosti i nedostatke. Ova dualnost između razuma i emocija vodi naše izbore, omogućavajući nam da gledamo naprijed i održavamo nadu živom. Ne smijemo prestati biti ono što jesmo sve dok jesmo - ljudi srca i uma.

(reference:
gedankenwelt.de)