Istina boli, ali vrijedi "otvoriti oči" i preuzeti odgovornost za sopstveni život

​Postoje rane koje, umjesto «otvaranja kože», otvaraju oči. Kada «otvorite oči», tj. kada jednom spoznate istinu, nema druge mogućnosti osim da «pokupite djelove» vaše polomljene duše i ponovo pokušate izgraditi vlastito dostojanstvo – i vlastitu sreću. Morate povratiti samopoštovanje i samopouzdanje koje će vam pomoći da koračete uzdignute glave, sa pogledom uprtim čvrsto u budućnost, bez osvrtanja, i bez molitvi za nemogućim.
Budite realni. 

Svijest o realnosti situacije, tj. o onome što se desilo, ne dolazi uvijek iznenada, pošto nas je bolni događaj zatekao bez upozorenja. Ponekad se to dešava na suptilniji način, malo po malo, kada se mnoge stvari kombinuju u nešto veće, poput nečega što (na)čujate svakog dana,  a onda se na kraju obistini, što ste možda mogli pretpostaviti od samog početka.

"Istina istrajava i ne posustaje; preko laži prelazi i održava se kao ulje na vodi."
​
-Migel De Servantes-

​Svijest o situaciji, pravilno viđenje i sagledavanje, prihvatanje, buđenje, jačanje svoje svijesti…sa duhovne tačke gledišta, ovdje možemo govoriti o onome što je poznato kao "treće oko". 

Za budizam i hinduizam naša svijest se nalazi u ovom "oku", kao i lična intuicija koja nam pomaže da doživimo buđenje (prosvjetljenje). 
​​Nova stanja svijesti u kom možemo da spoznamo određene stvari koje nam inače izmiču.
Ovo je možda i najveći problem koji mnogi imaju: mnogi gledaju, ali ne vide. Svakodnevno postupaju po ustaljenim rutinama i na kraju se čude što su nezadovoljni. Takođe se često upetljaju u odnose u kojima daju sve od sebe, a da ne shvataju da ono što dobijaju zauzvrat jeste samo «čaša gorkog napitka».

Otvaranje svih naših «očiju» nije samo dobrovoljno buđenje naše svijesti, to je čin lične odgovornosti.
​Aristotel je jednom rekao kako naša čula percipiraju spoljašnji svijet kao cjelovitu sliku. U tom smislu, spoznaćemo istinu samo ukoliko postoji naša lična spremnost da to uradimo, jer to je trenutak kada se naš um zaista povezuje sa svime što ga okružuje i svime što nam se otkriva. Nije lako postići ovo. Potrebna je jasna namjera, intuicija, kritički um i, iznad svega, hrabrost da se situacije i okolnosti vide onakvima kakve stvarno jesu, a ne kako želimo da budu. Mnogi prolaze kroz život sa povezom preko očiju i to ne zvuči nimalo optimistično. Onda se javljaju terapeutima u pokušavaju da pronađu izvor svoje anksioznosti, umora, lošeg raspoloženja i apatije koja im oduzima vitalnost.

Tada terapeut dolazi do nekoliko otkrića.
Jedno od takvih značajnih otkrića je otpor i odbijanje da se stvari vide onakvima kakve zaista jesu. "Moj partner me voli. OK, možda me ponekad tretira loše, ali kada razriješimo probleme onda on postaje ta divna osoba koja me pokazuje ljubav" ili "Da, na kraju sam morao da okončam odnos sa tom djevojkom zato što se moji roditelji nisu slagali sa našom vezom, ali oni su uvijek znali šta je najbolje za mene... "
Ljudi često odbijaju pogledaju istini u oči iz različitih razloga: plaše se da prihvate ono što stvarno jesu, plaše se suočavanja sa istinom, plaše se usamljenosti, plaše se sopstvenih reakcija, plaše se tuđih reakcija. Ovaj psihološki otpor je mentalna prepreka: ograda koja deluje kao odbrambeni mehanizam koji nas odvaja od postizanja istinske sreće.
Ne možemo zaboraviti da je potraga za srećom, prije svega, čin lične odgovornosti. Jer kada konačno otvorimo oči i sagledamo stvari onakvima kakve su zaista, nema vraćanja nazad niti osvrtanja: vrijeme je da se počne djelati.

Učite kako da otvoriti oči

Jednostavan, praktičan i koristan način učenja kako otvoriti oči prema istini je da pustimo naš um na miru. Ovo bi moglo zvučati malo čudno, ali nije stvar u tome da potpuno zaustavimo um, isključimo ga ili «obustavimo» naše mentalne procese. Ovo čak nije ni moguće. Um jednostavno treba usporiti, i uključiti to "treće oko" o kojem govore budisti.
  
Ovo su koraci koje treba preduzeti:

• Pronađite neko mirno mjesto, bez ikakvih spoljašnjih stimulansa koji bi mogli uznemiriti vaša čula (zvukovi, mirisi, fizički osejćaji hladnoće ili bilo kakav pritisak).
• Kada pokušavamo da umirimo um, sasvim je normalno da dosadne, nametljive i beskorisne misli odmah isplivavaju: stvari koje smo učinili ili rekli, stvari koje su nam se dogodile i stvari koje su nam drugi ljudi rekli.
• Kad god vam se javi neka od ovih nametljivih misli, zamislite kako je ona kao kamen koji bacate u bazen. Zamislite kako udara o površinu vode i nestaje, tone.
• Pošto počinjemo da bivamo u stanju da kontrolišemo i odbacujemo ove intruzivne i nemilosrdne misli, strahovi i problemi počinju da dolaze u naše umove, pa čak i uspomene koje su odavno ukorijenjene u našoj podsvijesti i na koje nismo obraćali pažnju (lažni osmijeh, prezreni izgled, itd.).
• Sada je vrijeme da razmislite o tim osjećanjima i sjećanjima i zapitate se zašto čine da se osjećate loše. Važna stvar u ovoj fazi je izbjegavanje izgovora i brzih procjena (poput: «moj partner je loše reagovao, ali sam ga sigurno izazvala»). Trebalo bi da vidimo stvari onakve kakve zaista jesu, koliko god nam se to činilo surovim, strašnim i bolnim.

​Da bi ova vježba donijela rezultate i omogućila nam da «otvorimo oči», moramo je svakodnevno praktikovati. Istina će nam doći prije ili kasnije i pomoći će nam da uklonimo mentalne okove koje su nas zarobljavali i činili nas nezadovoljnima.

​Poslije toga, više nećemo biti isti, i imaćemo samo jednu opciju - izlaz i obavezu da gledamo pravo naprijed, u pravcu sopstvene slobode i sreće. Gledanje unazad više nije dozvoljeno.
​