Jaka sam, jer sam jednom bila slaba

Jaka sam jer sam jednom bila slaba,  oprezna sam jer sam bila izdana, smijem se jer sam jednom bila tužna, a živim u sadašnjosti, jer je budućnost neizvjesna.

Udarila sam o kameno dno i osjetila hrapavost tla po kojem sam hodala. Bila sam, jesam i uvijek ću biti ranjiva osoba. Uistinu sam bivala ranjavana nebrojeno puta. Srce mi je mnogo puta bilo lomljeno nepravdom i izdajom. Više sam udaraca primila, nego što sam uspjela odbiti. ​

Toliko sam patila od  straha i beznađa da nisam imala drugog izbora nego da se suočim s njima. Nisam dopustila da patnja preuzme kontrolu nad mojim životom, ali još uvijek se borim da se riješim tereta koji je uzrokovao emocionalnu neravnotežu kroz koju sam prošla.

Ustala sam iz svega toga, i zato sada pred sobom vidim jaku osobu koja je imala i nastaviće imati trenutke slabosti. Ne mogu pobjeći od njih i spremna sam hrabro prihvatiti ono što mi  budućnost donosi.
Shvatila sam da možemo puno naučiti kada se suočimo sa teškim trenucima. Ne možemo se vratiti na prvu stranicu naše životne knjige i početi iznova ono što je već okončano, zato je važno pronaći način da se ponovno rodimo i nastavimo pisati svoje priče.

Suze liječe dušu
Ako danas osjetim slabost i zaplačem, sjutra ću opet biti jaka. Ponekad trebamo plakati iako i ne znamo zašto. Skloni smo suzbijanju suza iz straha od onoga što bi drugi mogli pomisliti ili jednostavno zato što mislimo da nas plakanje čini slabijim. Ali suzama smo u stanju izraziti ono što nam je u srcu, i osloboditi se tereta koji nam je na duši. 
Ponekad ljudi plaču, ne zato što su slabi, već zato što su toliko puno vremena bili jaki.
Općenito, ako trebamo plakati, dobro je to učiniti, jer  će nam to na neki način olakšati tjeskobu koju izazivaju naši problemi.


Učenje iz nevolje
"Počeo sam ponovo osjećati želju za životom kada sam otkrio da moj život može poprimiti bilo koji smisao koji mu želim dati."
(Paulo Coelho)

Život je poput staze pune i cvijeća i kamenja. Dobri i loši trenuci su tu da možemo s njima učiniti što trebamo. Moramo biti snažni i prihvatiti stvari koje učimo, prevladati oluje i osloboditi se bijesa i boli: to je otpornost .
Kad smo suočeni sa nedaćama, postoji nešto što prisiljava naše unutarnje ja da se razvija. To je nešto što ljudi koji su puno pretrpjeli dobro znaju, jer nakon što prođemo kroz teško razdoblje, jasnije razmišljamo o svojim granicama i mogućnostima.
To je razlika između škole i života. U školi vas prvo uče lekcijama, a onda vas testiraju na njima. U  životu se testirate i tek nakon "testa" učite lekciju. 

Teški trenuci u životu su neminovni; morate tražiti one dobre. Niko se ne može vratiti i promijeniti ono što je prošlo, ali svako može započeti sada i stvoriti novi završetak.
​
Sve je u životu privremeno, pa uživajte u dobrim stvarima jer ni one neće trajati zauvijek. A ako stvari pođu loše, ne brinite, jer ni one neće trajati zauvijek. Neuspjesi i patnje dio su svakog dana, pa moramo  biti otvoreni za učenje kroz bol,  jer ga ne možemo izbjeći, ma koliko to željeli.
Ljudi kažu da bol nestaje nakon što ste naučili lekciju iz njega, iako ostaju fizički i mentalni ožiljci. Ljudi koji su patili nisu pobijedili svoje strahove i bol, već su samo naučili da ne mogu izliječiti svoje rane ako prvo sebi ne priznaju da one postoje.

(izvor: exploringyourmind.com)