Jedini način da shvatiš sebe je da prestaneš da varaš sebe

Najbolji savjet ikada dobila sam od jedne umjetnice koja je bila puno starija od mene. 

Imala sam tada oko dvadeset godina i požalila sam joj se da nemam dovoljno vremena za svoju kreativnost: radila sam tri posla, život mi je bio vrlo kompliciran, živjela sam okružena gomilom bučnih susjeda, bilo je puno stvari za uraditi, a ja sam željela posvetiti svoj život pisanju u miru.

Saslušala me je, zastala i upitala:
"Čega si se spremna odreći kako bi živjela život o kojem navodno sanjaš?" Ključna riječ ovdje bila je "navodno".

Osjetila sam snažnu reakciju unutar sebe. Bila sam užasno uvrijeđena. Šta to znači "navodni san"? Svi su znali da je pisanje za mene najvažnija stvar u životu.

Rekla je: "Zašto se pretvaraš da je pisanje najvažnija stvar u tvom životu, ako cijeli svoj život posvećuješ drugim stvarima i ciljevima?"
Dok sam pokušavala udahnuti, ona je opet upitala: „Pretpostavimo da imaš tri posla. Kako se zove tvoja omiljena serija? " - „Klan Soprano“ - „Od danas otkaži pretplatu na kablovsku TV. Ispada da imaš vremena pratiti život klana Soprano, ali nemaš vremena za vlastiti život?"
Šutjela sam.

"U koji kafić ideš sa prijateljima? Zaboravi odmah ime tog kafića. Koji je tvoj omiljeni časopis? Prestani da ga čitaš."

Svidio mi se njezin savjet. On nije imao iluzije poput one "možete dobiti sve što poželiš". Jer ipak ne možeš. Ono što radiš svaki dan čini tvoj život. Ako za tvoj san nema mjesta u tvom svakodnevnom životu, onda to znači da postoji nešto važnije od njega.
Jedini način da shvatiš sebe je da prestaneš varati sebe. Dvadeset i četiri sata dnevno. Postavi sebi pitanje: Što mi je važno, a što ne? Samo iskrenim odgovaranjem na to pitanje, možeš priuštiti vrijeme i trud da postaneš neko. 

(Autorka: Liz Gilbert)