Jednostavna misao koja olakšava probleme

Šta sve ne dolazi između - između nas i života kakav bi trebalo da bude.
Pokvaren auto, odmor koji ne ide onkao kako smo planirali, posao otkazan u zadnjoj sekundi...ima dana kada vam je svega preko glave.

Mnogo je tih problema koji nam kvare dane. Vrebaju iza svakog ugla poput neprijatnih klovnovskih grimasa, uvijek spremni, u "lijepo umotane" darove đavola. Iznova i iznova samo prepreke i sve češće misao: nisam više raspoložen. Zašto nešto ne može da bude onako kako treba, zašto ne mogu da imam svoj mir?

Mnogo je ljudi koji se ovako osjećaju. Samo žele da rade i žive u miru i to nije previše što traže. I možda nisu ni svi događaji toliko loši, ali ih ima puno i oni smetaju. Nerviraju vas i kvare vam mir.

Ima jedna misao Marka Aurelija koja vam može pomoći da promijenite pogled na svijet i život, a ona glasi:
Ono što vam stoji na putu postaje put.

Ne radi se samo o prihvatanju, niti o prepoznavanju da stvari rijetko kada idu glatko. Ne radi se o uklanjanju jedne prepreke za drugom zarad nekoliko kratkih trenutaka sreće.
Radi se o više o shvatanju sljedećeg:
Prepreke nam ne stoje na putu u životu, one zapravo JESU život.

Kako se nosimo sa njima je to što nas određuje i da li vrijeme provedeno u ovom životu doživljavamo kao neprekidnu borbu ili kao avanturu.
Ako prepreke vidimo kao neprijatelje, onda se one obrušavaju na nas poput talasa visokih više metara i guraju nas naprijed-nazad, a čim uspijemo da izronimo i dahnemo, dolazi sljedeći. I sljedeći. I sljedeći.
Ako ih vidimo kao priliku da iskusimo nove stvari, da rastemo, sazrijevamo, da postanemo jači, onda držimo glavu iznad vode, i štaviše, vozimo se na valu. I na svakom sledećem.

Na to nam ukazuje i ova kratka priča:
Učenik je došao kod majstora, potpuno iscrpljen, to se moglo vidjeti izdaleka.
"Imam toliko problema, gospodaru, oni me sputavaju i bojim se da ću se uskoro srušiti pod njima!"
"Život je lak kao pero, dječače", reče Učitelj.
"Ne volim da vam protivrječim, Učitelju, ali svoj život zaista osjećam kao 1000 kila tereta na svojim ramenima!"
"Kao i oni koji tovare teret na svoja ramena."
"Ali...", odgovorio je učenik, no ga je majstor prekinuo, podigao ruku i rekao:
"Ovo 'ali' ,moj dječače, samo ono ima 1000 kila."

Nećete uvijek uspjeti da shvatite to odmah. Ali svaki put kada se snađete, osjećaćete se bolje i snažnije iznutra – oslobođeni samog problema i tereta prethodnog pogleda na problem.
Dakle, sljedeći put, nemojte kukati, nego razmislite:
"Da, prihvatam ovaj problem.
Da, on je tu i to je u redu.
Prepreka je put".