Kad ljudi koji ne mogu kontrolisati svoj život počnu kontrolisati tuđi

Neki ljudi nisu dovoljno sposobni da se bave svojim strahovima, osjećajem praznine i frustracijama. Imaju neodoljivu potrebu da kontrolišu svakoga i svačiji život. Na taj način grade pozitivniju i moćniju sliku o sebi. Ali, ova potreba polako vodi u pretjerane zahtjeve i do krute nametljive veze koja potpuno negira emocionalni integritet druge osobe.

Imaju neodoljivu potrebu da kontrolišu svakoga i svačiji život. Na taj način grade pozitivniju i moćniju sliku o sebi. Ali, ova potreba polako vodi u pretjerane zahtjeve i do krute nametljive veze koja potpuno negira emocionalni integritet druge osobe.

Zapanjujuće je pomisliti kako ljudski mozak koristi najsofisticiranije «alate» kada se nađe u nekoj nuždi.
Ali potreba za kontrolom svega i svačega nije ništa drugo do odbrambeni mehanizam. Ljudi ga koriste kako bi se suprotstavili nečem na šta gledaju kao na «prijetnju».
 
Zapitajte se: da li pokušavate da (is)kontrolišete sve oko sebe? Osvijestite ovu potrebu i ne padajte u zamku. Svako ko svu svoju pažnju usmjerava na druge ima jedan ogroman problem: nema kontrolu nad sobom i sopstvenim životom.
Nedostatak samopoštovanja, velika nesigurnost u sebe, negativna slika o sebi, i nemogućnosti obrade emocija poput bijesa, tuge, ili frustracija - ova sinteza često čini smrtonosni koktel za odnose u kojima se, uslijed psihološke neizvjesnosti i strahova očajnički traga za «brzim rješenjem ili izlazom».
 
Suočeni sa nesposobnošću da kontrolišu i riješe probleme u sopstvom životu i ličnosti, mnogi će se preusmjeriti na druge: "Ja ću kontrolisati vas i sve ostale oko sebe, tako da ćete se uklopiti u moj crno-bijeli svijet."
Ovakva ponašanja se mogu vidjeti u različitim okruženjima, čak i u radnom okruženju.

Na primjer, postoje nesposobni šefovi koji manijakalno pokušavaju kontrolisati sve svoje zaposlene. Žele da ih upletu u svoju «politiku», natjeraju da «igraju» prema njihovim pravilima, zloupotrebljavajući svoj autoritet. Ali jedino što ovakvo ponašanje donosi organizaciji je nefunkcionalna i neproduktivna dinamika.

POTREBA ZA KONTROLOM I NEDOSTATAK SOPSTVENE EMOCIONALNE AUTNOMIJE

​Potreba za kontrolom se manifestuje u različitim kontekstima, trenucima i situacijama. To se može primijetiti i u nesigurnim majkama ili očevima koji opsesivno kontrolišu svoju djecu. To su, na primjer, roditelji koji ne žele da dijete napusti «siguran topli dom» i da se osamostali, već djecu žele da «zadrže za sebe».
Uobičajena je takođe i u prijateljskim odnosima gdje jedna osoba primenjuje kontrolu, manipulativno ili uvrjedljivo ponašanja. Ovo su obično prijatelji koji zahtijevaju sve od nas: vrijeme, emocionalnu podršku, i naravno, poslušnost.
 
Moguće je da imate nekoga sa ovim osobinama u vašim bliskim društvenim krugovima. Zagrebite ispod površine i obratite pažnju na prikrivene zahtijeve, prijetnje ili opsesije. Ono što ove osobe kriju je nedostatak emocionalne autonomije.
Zbog ovog nedostatka, ne pretvaraju se samo u "kontrolere", već i u "grabljivce." Ljudi koji su nesigurni i imaju nisko samopoštovanje, ne mogu obraditi svoje emocije, već se pokušavaju «hraniti» tako što nalaze one koje mogu kontrolisati i od kojih mogu «uzimati».

I kao da ovo nije dovoljno, postoji još jedan aspekt koji je jednako zanimljiv. Studiju o ovome su 2009. godine sproveli psihijatri Fris i Hofman. Otkrili su da oni koji nemaju spobnost samokontrole ulaze u veze i odnose u kojima vlada pravilo «sve ili ništa». To jest, njihova impulsivnost, njihova potreba da se emotivno «nahrane» ne poznaje nikakve izgovore. I oni ne prepoznaju lako potrebe drugih ljudi.
Kada osoba-kontrolor nešto želi, ona ne traže, ona zahtijeva. Oni traže trenutačno zadovoljstva i bezuslovnu pažnju. Oni ne vide dalje ili izvan svog egocentričnog univerzuma.

ŠTA AKO STE VI OSOBA KOJA IMA POTREBU DA KONTROLIŠE DRUGE?

Možda jeste i možda to radite nesvjesno. Ovo ponašanje može se pojaviti preko noći bez potpunog shvatanja da ste upali u ovaj obrazac.
Ponekad okidač mogu biti finansijski problemi, napuštenost od strane partnera ili gubitak voljene osobe. Ovo su značajni trenuci kada praznina postaje maltene «opipljiva». 

To su momenti kada vas steže strah i kada niste u stanju podnijeti neizvjesnost. Mozak počinje da predviđa loše stvari unaprijed i izgleda kao da vam sve izmiče iz ruku. Zatim, gotovo neprimjetno, počinjemo da od ljudi zahtijevamo stvari, a da one nemaju veze sa njihovom odgovornošču – tj. nisu dužni niti obavezni da ispunjavaju naše zahtjeve i prohtjeve.
Ovako upadate u krug emocionalnog zlostavljanja.
​
ŠTA DA RADITE?

Šta možemo da uradimo u ovom slučaju? Evo nekoliko stvari:

• Shvatite da kontrolisanje drugih ljudi neće poboljšati vašu trenutnu situaciju. Dominacija nad ljudima do kojih nam je stalo je poricanje njihove lične slobode - i nije nimalo produktivno. Ono što bi trebalo da naučite je da kontrolišete sebe i svoj život. Pravi problem nije uvijek spolja, već unutar vas.
• Shvatite da ne možete kontrolisati budućnost i šta se sve može desiti. Ali sadašnjost nam je «na dohvatu», i samo ste za nju odgovorni.
• Živjeti znači shvatiti i priznati da je mnogo više neizvjesnosti nego sigurnosti. Shvatite da nije sve pod vašom kontrolom i da ne može ni biti. Morate naučiti da se nosite i sa neočekivanim. Da bi to učinili, ništa ne funkcioniše bolje od razvijanja sopstvene snage volje i razumevanje sopstvenih emocija. 

Učenje samokontrole i sticanje sopstvene emocionalne autonomije, tj. razumijevanje i obrađivanje sopstvenih emocija je ključ za mirniji život i mirniji um. Na ovaj način stičete sopstveni integritet, poštujete sebe, i poštujete druge.