Kad nam neko nedostaje: bolna praznina

Nedostajanje nekoga je više od obične nostalgije. Ponekad težina odsustva stvara trajnu ranu. To može postati ogromna praznina s kojom možda ne znate kako se nositi i koja ograničava vašu sposobnost da se osjećate sretnim.

​Nedostajanje je kao da imate prazninu u srcu, koju je teško popuniti. Neki izostanci bole više od drugih. ​

Nedostajanje može opteretiti vaše sjećanje do te mjere da stvore prazninu koja može uticati na vaše nade i snove, pa čak i na kvalitet vašeg života. Nedostajanje nekoga prevazilazi samo čežnju da ga ponovo vidim. U mnogim slučajevima nije lako ublažiti bolnu ranu koju uzrokuje nečije odsustvo.

Odsustva nas nekako određuju. Ono što vam nedostaje ostavlja dubok trag na samom vašem biću. Stoga, nije lako živjeti kada si stalno svjestan da ti neko nedostaje.  Možda osjećate trajnu barijeru koja vas sprečava da sagledate dalje od gubitka i koja vam oduzima priliku da sebe gledate drugačije, kao osobu sposobnu da stvori sretniju i zadovoljavajuću stvarnost.

“Najgori način da vam neko nedostaje je da on sjedi pored vas i znate da ga nikada nećete imati.”
-Gabriel García Márquez-

Kad nam neko nedostaje: zašto praznina toliko boli?
Nedostajanje onoga ko je odsutan je suštinski dio ljudskog bića. Štaviše, ako postoji nešto u čemu je vaš mozak previše dobar, to je glednjea u vaš mentalni retrovizor kako bi nahranio osjećaj nostalgije za prošlošću.
Mnoga istraživanja, poput one koju je na Univerzitetu Duke sproveo Dr Lawrence Jones, pokazuju da je mozak sklon više nostalgičnosti nego proaktivnosti. Drugim riječima, skloni smo provoditi više vremena prizivajući uspomene nego fokusirajući se na ovdje i sada.
Naravno, nešto što može biti normalno u nekim situacijama može biti i nezdravo u drugim. U ovom članku govorimo o tome gdje nedostajanje nekoga postaje konstantno i opsesivno, do te mjere da se osoba ne može koncentrirati na nešto drugo osim na odsustvo te osobe. Čežnja za nekim ponekad može biti toliko bolna da vas čak čini psihički ranjivim.

​Nadalje, stručnjaci za ovu temu, kao što je Dr Donald Catherall sa Univerziteta Northwestern u Čikagu, ističu da su dvije okolnosti obično traumatičnije kada govorite o gubitku.

Gubici tokom djetinjstva: vječna odsustva
Gubitak roditelja u djetinjstvu stvara jednu od najdubljih emocionalnih povreda koje čovjek može doživjeti. Ne ostavlja samo smrt traumatičan trag u sjećanju osobe. Napuštanje takođe ima isti efekat. Obje situacije čine dijete emocionalno ranjivim i od toga se nije lako oporaviti.
U stvari, vrlo je uobičajeno da ljudi dođu u zrelo doba i dalje nose isti trag koji je ostavilo odsustvo. Praznina koju ostavljaju otac ili majka stvara veliku ranu. Ali isto tako ostavlja gotovo konstantan utisak gdje osoba uvijek osjeća da nešto nedostaje. Ovo iskustvo često može navesti osobu da pokuša da popuni prazninu, bilo zavisnim odnosima, zloupotrebom supstanci ili poremećajima u ishrani.

​Kada edostaje partner pun ljubavi
Nedostajanje izgubljene ljubavi je definitivno uobičajena stvarnost za mnoge ljude danas. Ova vrsta bola ima mnogo lica a sva ona imaju jednu zajedničku stvar: patnju. Možda ćete čeznuti za srećom koju ste doživjeli u prošlosti. Nedostaje vam partner, prijatelj, osoba koja vam je bila od povjerenja i kojoj ste dali cijeli svoj život.

​Raskid veze znači da morate ostaviti iza sebe sve one dijelove života koji vam toliko nedostaju. Te oblasti su vas takođe definisale. Zašto? Bili ste dio nekoga i neko dio vas. Iz vedra neba, prisiljeni ste napustiti sve to i ponovo izgraditi sebe bez te osobe. Naravno, nije lako izgraditi sebe kada se osjećate opterećeni čežnjom i nostalgijom.

Postoji još jedna stvar koju možete učiniti u ovakvom slučaju. Šta je? Možda ćete početi idealizirati osobu koja više nije sa vama. Možda hranite lažnu sliku, što dodatno komplikuje vašu sposobnost da se odvojite od tih sjećanja i prestanete biti zatočenici prošlosti.

​Šta možete učiniti da ublažite bolnu prazninu kad vam neko nedostaje?
Alfred de Musset, francuski dramatičar iz 19. veka, govorio je da i odsustva i vrijeme prestaju da budu bitni kada ponovo zavolite sebe ili kada nađete novu ljubav, stupite u novi odnos. Naravno, ne kažemo da je to jedini način da učinimo da neko prestane nedostajati.  Zapravo, postoji nešto jednostavnije što možete učiniti: potražite nove strasti i smisao svog života.

Šta treba da imate na umu? Nikada vam neće prestati nedostajati neko koga ste nekada iskreno i mnogo voljeli. Bilo da su bili član porodice, prijatelj ili partner, nikada ih nećete zaboraviti. Vaše sjećanje na njih će i dalje biti tu. Umjesto toga, vaš cilj je ostaviti bolno sjećanje iza sebe.
Ponekad ćete pronaći čežnju ili potrebu da povratite ono što vas je nekada činilo srećnima i sigurnima. Stoga, morate pretpostaviti da se ono što ste izgubili više ne može vratiti kao što je nekada bilo. Nije zdravo zadržavati se na nostalgiji. Sreća se hrani neposrednim realnostima i trebali biste njih podsticati. Morate oblikovati novu nadu držeći oči na ovdje i sada.

​Nije loše ako neko nedostaje. Međutim, pretjerana čežnja za nečim što ste nekada imali je štetna. Stoga, uvedite novi smisao u svoj život i tražite novu motivaciju i ciljeve. Na taj način ćete skrenuti pogled s prošlosti i moći ćete prigrliti sadašnjost.