Kada mislite da ne možete naprijed, samo se sjetite koliko ste već daleko dogurali

U danima kada se čini da nikada nećete prebroditi krizu, teški period, tranziciju — samo se prisjetite svih "planina" na kojima ste se prije uspeli.

Prisjetite se svih noći koje ste proveli uvjereni da anksioznost neće proći, da se nikada nećete pomaknuti dalje od onoga što ste bili u tom trenutku.

Shvatali vi to ili ne, vrijeme je prolazilo. A da niste morali ni da pokušate, radost se pojavila. Jednog dana ste osjetili malo olakšanje, a onda malo više. Čekali ste. Shvatili ste da će sve biti u redu, čak i ako se nije činilo da će biti. Pustili ste da se talasi razbiju, a onda da se povuku.
Shvatali vi to ili ne, pronašli ste hrabrost. Radili ste stvari za koje nekada niste vjerovali da možete, čak i ako su te stvari bile samo pronalaženje volje da se probudite ujutro i suočite sa svakim danom. Osjećali ste se gore nego što ste mogli osjetiti, pretrpjeli ste gubitak koji niste mogli zamisliti. Budili ste se u stvarnost, koja je ponekad bila hladna, ponekad teška, a ponekad brutalno nepravedna.
No, dok ste oplakivali ono što je bilo ili što se desilo, pronašli ste mekoću. Otkrili ste koliko je važno voljeti ljude koji su vam najbliži i koliko su oni neprocjenjivi. Počeli ste da cijenite ono što ranije niste vidjeli. Počeli ste da shvatate da ste dovoljni, jer ste odlučili šta je dovoljno.

Shvatali vi to ili ne, postali ste otporni. Istraživali ste opseg onoga što vaše srce može da primi i koliko može da obradi. Otkrili ste da je vaša snaga neograničena, a to ne biste znali da vaša snaga nije bila testirana.
A vremenom je ono što je nekada bilo nemoguće postalo lako.
Život koji imate danas samo je san iz prošlosti. Stvari koje trenutno radite su nekada bile stvari za koje ste se jedino mogli moliti. Ljudi u vašem životu su oni koje ste godinama gledali kroz prozor i pitali se da li će vam ikada stići, da li će se ikada pojaviti neko ko će učiniti da se osjećate duboko shvaćeno.
Ne morate imati sve da biste iz svega izvukli najbolje, jer istina je da je dobrota nešto što izvlačimo iz života, nešto u čemu uživamo, nešto što biramo da vidimo. Ona nije uvijek nešto što možemo postići ili pronaći.
Dakle, u dane kada mislite da nikada nećete krenuti dalje niti se pomaći sa mjesta gdje se trenutno nalazite, sjetite se koliko ste daleko dogurali i šta ste već prošli i postigli. Sjetite se svih trenutaka kada ste bili zaglavljeni i bili sigurni da se nikada nećete izvući ispod porazne težine vlastitog razočaranja i poraza. Sjetite se svih trenutaka kada ste bili zaista slomljenog srca, zaista razočarani.
Zatim se prisjetite svih noći kada ste sanjali da budete tu gdje ste sada. Dane koje ste proveli radeći i planirajući i nadajući se da će sve uspjeti. Na ovaj ili onaj način napravljena je staza tamo gdje prije nije postojala. Ukazale su se prilike. Vrata su se škripom otvorila. Upoznali ste ljude sa kojima ste proveli godine svog života, ljude koji su nekada bili stranci.

Otkrili ste stvari o sebi koje niste znali. Naučili ste šta je potrebno da biste se osjećali sigurno, a ne. Naučili ste u čemu da uživate, a u čemu ne. Naučili ste šta cijenite, a šta ne. Naučili ste, jer ste otkrili, iskrenu istinu o tome ko ste i ko ćete biti.

​Našli ste sebe, ne zato što ste tražili, već zato što ste bili satjerani u ćošak. Kada nelagoda u životu doživi vrhunac, ostaje nam da gledamo okolo i pitamo se zašto se to dešava. Kroz tu refleksiju otkrivamo sve dijelove koji nisu na svom mjestu, a zatim pronalazimo hrabrost da ih ponovo spojimo.
Danas ćete pomicati dijelove ispred sebe.
Stići ćete do horizonta u koji gledate u pravo vrijeme.
Umjesto da se plašite da će nećete pronaći svoj put, vratite se onome što vam je život već pokazao: da stvari mogu biti strašne, ali da se put uvijek pojavi na kraju. Da čak i ako ne vjerujete da ste vrijedni, uvijek vam se daje dovoljno. Čak i ako ne vjerujete da ste dobri, uvijek ste voljen. Čak i ako ne mislite da postoji put naprijed, uvijek postoji.
Kada se čini da vam ništa neće dati i da se nikada nećete uspeti na planinu ispred vas, sjetite se kako ste prešli sve što je već iza vas: jedan korak, jedan sat, jedan trenutak, jedan tračak nade u isto vrijeme.