Kada nekome pomažete, preuzimate sudbinu te osobe

Normalna osoba ne voli posuđivati nešto od drugoga ​n​iti tražiti pomoć. Radije se snalazi sama i plaća sve, ako je to moguće.

Ako ne umire od žeđi u pustinji i ne utapa se u ledenoj vodi. Ukoliko je to moguće, normalna odrasla osoba se pokušava snaći ili riješiti svoje lične probleme bez besplatne pomoći. I s pravom je tako. Jer ne dobivamo samo pomoć. Dobivamo karmu onoga koji pruža tu pomoć. Dijelimo njegov plan, njegovu sudbinu. Prihvatio je pomoć - prihvatio je sudbinu onoga koji je pružio tu pomoć.

To je poput transfuzije krvi. Ako ne slijedite pravila, s transfuziranom krvlju možete dobiti sve bolesti donatora. A možete i umrijeti ako vam se ne poklope krvne grupe. 
Pomoć drugih nameće obveze i mijenja sudbinu. Možda nam je pristojna i bogata osoba dala novac ili pružila besplatnu uslugu. Imaju li oni dobru karmu? Normalnu sudbina? Apsolutno ne mora značiti da imaju. Mi obično nemamo pojma o karmi ove osobe. Ne znamo mnogo o njegovim postupcima, djelima, tajnim kretanjima duše, o njegovoj prošlosti i o onome što mu je sudbina odredila. Ne znamo koji virusi žive u njegovoj krvi. Osim ako je to apsolutno neophodno, ne bi trebalo pribjegavati pomoći drugih. Pomoć koju plaćate je nešto drugačije.  Razmjena materijalnim sredstvima nas ne prisiljava da dijelimo sudbinu onoga od koga kupujemo.
Pomoć od nama dragih osoba je mnogo sigurnija. Jer, već dijelimo njihovu sudbinu, imamo zajedničko polje. Stranci nam mogu pomoći. Ali nije poznato što će uslijediti nakon prihvaćanja njihove pomoći. I duboko u sebi to i osjetimo. Nejasna anksioznost i napetost sprječavaju normalnu osobu da bez hitnosti uzme i primi pomoć drugih.

A kada nekome pomognemo, i mi takođe dio sudbine te osobe preuzimamo na sebe. To se mora zapamtiti. Nije ni čudo što mnogi čine dobra djela anonimno; to nije samo plemenitost, već i održavanje higijene. Pomagao je i zaboravio na to - jedna ruka ne zna šta druga čini. Poslao je donaciju i zaboravio do sljedeće donacije.
Ili morate biti svjesni kome, zašto i na koji način pomažete. Koje alate koristimo za to? Jer se miješamo u tuđe sudbine; poput liječnika liječimo rane i dajemo lijekove. Samo, liječnik je zaštićen profesionalnim znanjem i higijenom, ali mi nismo. I lako se možemo "zaraziti" tuđom sudbinom.
To ne znači da nema potrebe da da se pomaže ljudima. Darivatelji trebaju darivati ​​krv, oni spašavaju život ljudi. Često se krv mora izvaditi, inače pacijent može umrijeti. Ali moramo se sjetiti da prihvaćamo sudbine drugih. A ona nije uvijek dobra i sretna.
- Za pomoć se trebate zahvaliti, ako je moguće.
- Ne tražite odmah druge ako imate vlastite resurse. Prvo morate tačno znati sve detalje situacije, tek onda djelovati razumno i svjesno.
- Kada ste pomogli ili prihvatili pomoć, pomolite se. Jer je glavni izvor pomoći odozgo, od Boga. A molitva čisti dušu. Ako se ne molite, samo poželite dobro onome koji je pomogao ili onome kome ste pomogli.
- Ne oglašavajte se kao pomoć za nekoga. Ne idite tamo gdje ne pitaju. Nije uvijek potrebno privući druge ljude - to može dovesti do loših posljedica. Uključeni ste u sudbinu drugih ljudi bez njihove želje i znanja. I možete dobiti manifestaciju tuđih događaja u vlastitom životu.

Prihvatiti pomoć i zatražiti je od drugih nije bezbjedno. Svako ko prihvati besplatnu pomoć upada u tuđi životni scenarij. On postaje predmet dobročinstva, onaj koga mole. Žrtva okolnosti. A onaj koji pruža pomoć može dijeliti tuđu karmu, čak i ako djeluje iz najplemenitijih razloga.

Morate sve znati tačno i ponašati se svjesno, savršeno razumijevajući kome i zašto tačno pomažete, ili trebate pomoći anonimno, a da ne ulazite u situaciju i da vas ne zanima osoba kojoj pomažete. Treba djelati anonimno. Jer, inače, dobri ljudi mogu zapasti u jako loš položaj. A onda se pitaju: "Zašto se to dogodilo meni? Pomogao sam svima!" Moramo znati kako da ispravno pomognemo. I ne svima. I ne uvijek. A ako pomažete, morate biti svjesni svih rizika i biti odgovorni za svoju pomoć. Brzo pomozite i zaboravite, pobjegnite, iako ovo zvuči smiješno. Ali mnogi znaju da je tako pravilno.

(autor: Anna Kiryanova
zen.yandex.ru)