Kada patite da biste izbjegli patnju

Možda se čini nevjerojatnim, ali posljednjih desetljeća došlo je do porasta društvene "obaveze" koja nas prisiljava da budemo sretni iznad svega.

Izbjegavanje patnje postalo je moto kojeg se mnogi pridržavaju bez obzira na njegove implikacije.
Toliko da mnogi sada govore o "diktaturi sreće". Analitičar  Ima Sanchís istaknuo je da se  "sreća pretvorila u instrument mučenja". Od nas se zahtijeva da stalno budemo sretni i nasmijani. Paradoksalno, depresija je postala raširena epidemija. Na ovaj ili onaj način, izbjegavanje patnje postalo je veliki izvor patnje.

Mnogi ljudi osjećaju jaku odbojnost prema onome što nazivaju "negativnošću". Nije poželjno govoriti o svojim patnjama, tugovati ili pokazivati ​​znakove pesimizma. Kao da smo  dio velike igre u kojoj je bol zabranjena.  Kao da smo odjednom prestali biti ljudi i oslobodili se emocija. U većoj mjeri izbjegavanje patnje nije život, i ne garantuje sreću.

Zamka izbjegavanja patnje
U stvarnosti, malo ljudi bi svjesno reklo da žele doživjeti bol.  Međutim, nešto se drugačije događa na nesvjesnoj razini. Ljudi se tisuću puta spotaknu o isti kamenom i slijepo upadaju u situacije koje uzrokuju patnju. Ali to je druga priča.
Stvar je u tome da, pored svega rečenog, ne znači da bismo trebali tražiti patnju. Umjesto toga, naš cilj je skrenuti pozornost na trend izbjegavanja iste, jer je to ipak nemoguće. Ne biramo bol u svom životu, već moramo učiti živjeti sa njom. Pokušaji da je poreknemo, izbjegnemo ili ignoriramo ne čine nas sretnijima. Upravo suprotno, to bi mogao biti početak težeg bola koji treba prevladati.
Najuznemirujući aspekat ove trenutne želje je što je ona postala oblik obmane. Kada vas neko pita "Kako ste?", a vama ne ide dobro, prisiljeni ste lagati. Vaš odgovor većinu vremena je "Dobro sam". Ljudi koji zagovaraju ovu "glupost" kažu da ćete na taj način možda sebe uvjeriti da se osjećate dobro, čak i ako to nije istina. Isto tako, ako odgovorite: "Loše, boli me", ljudi će se vjerovatno odvojiti od vas kao da ste zarazni.

Lažna sreća
Psihoanalitičar Dr Luis Hornstein kaže da mnogi ljudi dolaze u njegovu ordinaciju sa sličnim obrascima patnje. Neki primjeri su prekomjerna ovisnost o drugima, pogrešno postavljanje vrijednosti, usponi i padovi u njihovom samopoštovanju i teškoće u uspostavljanju smislenih odnosa. Nismo više u doba Freuda kada su ljudi imali "egzotične" i jedinstvene bolesti. Čak je i patnja postala standardizirana u današnjem svijetu.

Želja da se izbjegne patnja takođe je postala norma. Zbog toga mnogi ljudi traže savjet kako da prestanu patiti. Oni ne žele razumjeti razlog svoje patnje i raditi na njenom uzroku, već jednostavno žele eliminirati bol. Zato, kada ne uspiju postići taj nemogući zadatak, odustaju od psihoterapije. Umjesto toga, oni uranjaju u slijepu ljubav, nezdrave odnose, invazivne opsesije ili cinizam.

​Zaboravili smo da svima nama treba patnja da rastemo. Emocionalna bol je ono što nam omogućuje da postavimo nemoguće fantazije na njihovo mjesto i naučimo se nositi sa sopstvenim granicama i gubicima.  Učimo se nositi sa njima kada se suočimo sa sopstvenom patnjom, a ne kada je izbjegavamo.

Učiti biti sretan
Sreća je nešto što nadilazi privremeno postignuće ili trenutak euforije. Takođe je mnogo više od pozitivnih izraza prilagođenih svakoj prilici. Sretni smo kada učimo iskoristiti svako iskustvo koje živimo i kada naučimo vjerovati da ćemo se moći suočiti s onim što nas zadesi.
Postajemo sretniji kad prihvatimo da smo takođe ranjiva bića, izložena neizvjesnosti i granicama. Izbjegavanje patnje suprotno je sreći. Poricati patnju znači poricati sopstveno biće. Isto tako, izbjegavanje patnje takođe uskraćuje mogućnost rasta svojstvenog svakom trenutku boli u našim životima, što nas na kraju čini boljim i snalažljivijim ljudima.

(exploringyourmind.com)