Kada previše volite, to nije ljubav, to je zavisnost

Postoje oni koji tolerišu i opravdavaju nasilno i toksično ponašanje drugih, govoreći kako to čine jer ih previše vole. Ovo nije zdrava ljubav. Radi se o zavisnosti koja proizlazi iz duboke nesigurnosti i straha od napuštanja.

Neki su ljudi spremni učiniti sve, uključujući tolerisanje bilo koje razine poniženja, a sve u ime ljubavi. To proizlazi iz ideje da duboka ljubav ide ruku pod ruku sa nesebičnošću i praštanjem. Prema njima, to znači bezuvjetno davati ljubav i oprostiti milion puta ako je potrebno, baš svako ponašanje. Ljudi to rade da ne izgubili ili uznemirili voljenu osobu. Ali to nije ljubav, to je zavisnost.
Unutar te grupe ljudi možete naći, na primjer, majke koje djeci stalno plaćaju dugove. Znaju da to nije u redu, ali to opravdavaju u ime ljubavi. Uz to, neki ljudi ostaju dugo sa partnerima koji ih maltretiraju. Možda na kratko i odu od njih, ali im se brzo vrate. Kažu da kada nekoga duboko volite, nijedan prijestup ne može prekinuti tu vezu.
Istina je da se u slučajevima poput ovih osoba ne suočava s posebnom vrstom ljubavi; suočena je sa zavisnošću. To vodi ljude da iskuse vrstu vezanosti koja je u konačnici nestabilna i nesnošljiva na duge staze. Doslovno se osjećaju kao da ne mogu živjeti bez druge osobe; zbog toga su spremni učiniti sve kako ne bi prekinuli tu vezu. U tim slučajevima to nije duboka ljubav, već nedostatak ljubavi prema sebi.

Da li vam je neko stalno potreban?
Osoba koja se suočava sa sobom, a da toga nije svjesna, djeluje po ovom principu: "Potrebno mi je da da me trebaju". To je njihov način formiranja značajnih veza u njihovom životu. Njihov osnovni stav je "spašavanje" druge osobe , oni su "amortizer" za bilo kakve negativne posljedice tuđih radnji.

To prati perspektivu u kojoj ne smatraju da su oni sami važni. Navodno njihove potrebe i želje uvijek moraju zauzeti drugo mjesto. Jedine stvari koje su zaista bitne su potrebe i želje drugog. Za njih su spremni žrtvovati se uvijek. Oni ovu nepoštenu situaciju objašnjavaju govoreći da, kada volite duboko, nestaju granice koliko možete dati.
Međutim, ova situacija uzrokuje patnju i tjeskobu. Kada neko previše voli drugu osobu, vjerovatno ima mnogo psihičkih problema: problema sa spavanjem i neprestano je uznemiren, ima nezdrave prehrambene navike ili poteškoće u oba područja. Kažu da vole drugu osobu, ali, prije nego kasnije, njihova se „briga“ pretvara u kontroliranje ponašanja. Oni se tako ponašaju kako bi tu osobu držali vezanu za njih.

"Trebam da me trebaš"
Prepoznatljiva osobina zavisnosti je ta što s jedne strane postoji neko ko se želi intenzivno osjećati korisnim ili potrebnim. To se ne može postići sa osobom koja je autonomna i zrela. Zahtijeva nekoga ko je krhak i ima puno problema. Tako se formira veza u kojoj, s jedne strane, postoji neko ko ima problema i koji ne želi biti odgovoran za sebe. S druge strane je osoba koja zavisi od ljubavi, koja na ovaj ili onaj način preuzima odgovornost koja nije njihova.
Ono što proizilazi iz ove sulude simbioze je vrsta odnosa u kojem postoji zlostavljanje na obje strane. U korijenu je prešutni sporazum: jedna osoba se obavezuje da neće rješavati vlastite probleme, dok ih druga sprečava da to rade u zamjenu za "bezuvjetnu ljubav". To je neurotično zaplitanje koje strane u odnosu teško prepoznaju i analiziraju.

Stoga se zavisna osoba hrani nasilno ponašanje druge strane. To se očitava u bijesu, pasivnosti ili bilo što drugo, uključujući njihove pretjerane zahtjeve. Oni će pomoći drugoj osobi da nema ograničenja. Ono od čega se zavisna osoba najviše plaši je da će druga osoba prestati da ih treba. Prema njihovoj mašti, ako se to dogodi, tada će ih ta osoba vjerovatno napustiti jer im oni više neće trebati.

Kada neko previše voli drugu osobu, tada se može dogoditi da ima dubok strah od napuštanja. Kod ove vrste "ljubavi" na prvom mjestu je patnja, a ne radost. Ovo se često događa kod ljudi koji su u djetinjstvu doživjeli emocionalne traume, lišavanje ili zlostavljanja s kojima se nikada nisu pomirili, odnosno "preradili traumu". Iz ovakve vrste odnosa izlaze tek kada prepoznaju da veliki dio onoga što rade nije rezultat ljubavi, već straha. Kada se  odluče njegovati zdravu ljubav prema sebi umjesto da svoj nedostatak projiciraju na drugoga, oni se tek tada mogu zacijeliti.

​(izvor: gedankenwelt.com)