Kada proživite maglu, otvaraju vam se novi vidici

U životu svakog ima trenutaka kada ruža iz nekog razloga ne izgleda i ne miriše tako lijepo, a glazba nas više ne uzbuđuje ili ljubazna, nježna duša osobe koja živi pored nas više ne može unijeti mir i toplinu u naše srce.

"Biti u blizini nečeg lijepog ili
dragocjenog, ali ne biti u stanju doživjeti tu ljepotu,
najsofisticiraniji je oblik mučenja."
(Robert Johnson)
​

Promjena raspoloženja je prirodna kao i prijelazi iz svjetlosti u sjenu, kada oblaci prekriju sunce, a zatim se ponovo rasprše. Međutim, to postaje oblik mučenja kada vjerujemo da je ruža prestala imati one divne boje i mirise, kada nas omiljena glazba više ne može uzbuditi, ili, što je najgore, kada zaključimo da nam osoba s kojom smo bliski više ne izgleda ni ljubazna ni nježna.

Uistinu, gore od toga može biti samo situacija kad nas ono što vidimo uopće više ne dotiče, kada smo totalno ravnodušni. Naravno, stvari i ljudi se mijenjaju, ali svejedno, nikada ne možemo prepoznati stvarnost promjene ili gubitka ukoliko ne možemo prepoznati i prihvatiti svoju nesposobnost da s vremena na vrijeme osjetimo ono što vidimo, ono što nam je predočima. Ta totalna ravnodušnost je jednaka mrtvilu.

Često emocionalna tragedija života započinje u trenutku kada mijenjamo svoj život - mijenjamo partnere, posao, religiju, kako bismo povratili osjećaj unutarnjeg značenja, koji je usnuo nama.

Sjećam se čovjeka koji je sagradio kuću na litici uz more, tako da bi je ponekad magla okruživala. No, magla je jednom stajala cijeli mjesec. Čovjek je prokleo ovo mjesto i odlučio otići, ali tjedan dana nakon što je otišao, magla se raspršila. Zbog naše ljudske prirode, magla se ponekad okuplja oko srca svakog od nas, a često naši životi ovise o tihoj hrabrosti da čekamo do dana kada će se magla raspršiti i nestati.

(Autor: Mark Nepo: Knjiga nadahnuća)