Kada si osoba koja previše osjeća

Teško je biti osoba koja osjeća “previše” u svijetu u kojem logika nadmašuje osjećanja. To je stalna borba između toga da, ili utišate svoja osjećanja, ili da uplašite ljude oko sebe. Svi to radimo, neki više od drugih—skrivamo svoja srca da ih zaštitimo od lomljenja.

Osjećamo "volim te", ali se plašimo to da kažemo, pa govorimo "sjajan si!". Ostajemo hladni, ostajemo odvojeni.
Osjećamo "nedostaješ mi", ali šaljemo poruku "javiću ti kad budem slobodna".  Pravimo se da nas nije briga

Osjećamo "trebam te", ali odgovaramo "dobro mi ide". Pretvaramo se da smo jaki.
Mislimo da se ponašamo "kul" time što sakrivamo osjećanja jer mislimo da su  pogrešna. Mi smo dio problema. Nastavljamo ciklus usamljenosti umjesto da kujemo novi put ka povezanosti. Igramo se sa idejom da ostanemo "kul", ali sve što nam ta ideja donosi je hladnoća.

​Divim se onima koji su svoji bez izvinjenja. Onima koji predaju svoja srca pri svakoj interakciji, bez straha da na kraju neće ostati ništa od njih. 
Ako ste osoba koja osjeća “previše” u ovom svijetu, želim da znate da je vaša ranjivost dar. Ona vas ne čini slabima. Ne dozvolite ikome da vas uvjeri da ste previše "mekani". U redu je misliti srcem. To je čak i za divljenje. Voljeti duboko i biti u skladu sa svojim emocijama nije greška. To je jedna od najljepših stvari u vezi sa ljubavlju - nije moguće pogriješiti, sve dok to radite iskreno.
Samo trebate pronaći nekoga ko se divi vašim snažnim emocionalnim kapacitetima umjesto da ga smatra opterećenjem. A da biste pronašli takve ljude, morate nastaviti da se postavljate u skladu sa svojim osjećanjima – pokazujući svijetu skrivena blaga koja su vaše najiskrenije emocije.