Kada usamljenost postane nepodnošljiva, mora se preduzeti akcija

​Usamljenost često prate negativne misli, od kojih su mnoge pod uticajem neugodnih iskustava i iracionalnih uvjerenja o tome šta znači „biti sam“.

​Poenta je da ako ne promijenimo svoju percepciju usamljenosti, mogli bismo je čak doživjeti kao nepodnošljivu.

U suprotnom, kada se osjećamo usamljeno ili primijetimo da će usamljenost biti naš "životni partner", preplaviće nas malaksalost. Osjetićmo se pod pritiskom i počećemo osjećati gušeće senzacije koje će nas dovesti do loših odluka. Da biste to izbjegli, najbolje rješenje je preduzeti akciju.

“Jednog dana usamljenost me je zagrlila tako čvrsto da mi je poslala ljubav, plakao sam kao dijete i ispričao joj svoju priču, pričali smo dugeo sati kao dvije velike prijateljice, onda smo se oprostile i svako je nastavio svoj put. Ipak, sretnemo se s vremena na vrijeme i posjećuje me njena vedrina, jer ona nastavlja da bude uvijek ista, uvijek mudra, uvek iskrena, uvek budna."
-Kelbin Torres-

Usamljenost: prepoznavanje onoga što osjećamo
Kakva osjećanja se javljaju kada iskusimo usamljenost? Ljutnja ili možda tuga? Identificiranje naših emocija i osjećaja kada se osjećamo sami vrlo je važno da ih oslobodimo  i spriječimo da nas ona povrijede. Ako ih zanemarimo, neće nestati, nastaniće se u nama postajući toksični i stvarajući još veći vakuum.
Da bismo identificirali što osjećamo i kako to radimo, možemo voditi emocionalni dnevnik  u koji ćemo zapisivati ​​osjećaje i emocije koje doživljavamo kada smo sami. Druga opcija je da nekome napišemo pismo u kojem objašnjavamo kako se osjećamo i čak nacrtamo, ili razgovaramo sa osobom od povjerenja ili zatražimo pomoć stručnjaka.

Isprva ćemo se poslužiti izgovorom „nemam vremena“, jer je teško gledati šta nas boli i zato ga izbjegavamo. Međutim, upravo to će nam to omogućiti da otpustimo ono što nam zadaje toliko boli i da to konačno prihvatimo. Važan korak, ako ne i presudan.

“Kada te niko ujutro ne budi,  kada te niko ne čeka uveče. I kada možeš da radiš šta hoćeš. Kako to zoveš ? Sloboda ili usamljenost?"
-Anonimno-

Nakon što smo identificirali osjećaje koji proizlaze iz usamljenosti, potrebno je blokirati sve stavove koji je hrane. Na primjer, možemo osjetiti želju da se udaljimo od porodice ili najbližih prijatelja zbog nelagode koju osjećamo...Međutim,  biti sam je jedno, a pomoći da nas usamljenost ne napusti je drugo, sasvim drugo.  ​

​Moramo se potruditi da se otvorimo i upoznamo nove prijatelje,  napuštajući veze koje povećavaju osjećaj usamljenosti i govoreći „da“ pozivima koje uvijek prihvatamo jer se ne osjećamo potpuno sretni kada smo sami. Zapitajte se: "Da se ne osjećam ovako, da li bih otišao tamo, da li bih odgovorio toj osobi, da li bih pristao na to?" 

Mijenjamo svoja uvjerenja o usamljenosti
Koja su uvjerenja u nama koja su učinila da nam usamljenost bude nepodnošljiva? Možda mislimo da je nepostojanje partnera neuspjeh, da je prekasno, da nismo uspjeli nikoga zadržati kraj sebe, da je to što radimo sami razlog za sramotu ...
Jedini način na koji se možemo boriti protiv toga je da to prihvatimo, a zatim učinimo suprotno. Da li mislimo da je sramota poći sam na kafu ili u bioskop? Hajde da to uradimo. Uvidjećemo da nismo jedini koji to rade, a shvatićemo i koliko se dobro osjećamo.

Zašto ne bismo počeli da se posvećujemo nečemu konkretnom? Možda radite 8 sati dnevno i mislite da ste previše zauzeti, ali kada dođete kući i osjećate se usamljeno i bez planova, možda ćete se osjećati umorni od dosadnih ponavljajućih misli o usamljenosti. Dakle, prepustite se onom hobiju koji ste oduvijek željeli ili se pridružite teretani kako biste vježbali zumbu nakon posla.

​Zauzetost će nam pomoći da ispunimo sebe i rastemo kao ljudi.  Takođe će nam omogućiti da upoznamo nove ljude i da shvatimo da u stvarnosti nismo tako sami kao što mislimo! Moramo da preduzmemo akciju kako bismo se izborili sa tugom i shvatili da ne zavisimo ni od koga da bismo bili srećni.

„Zašto, uopšte, bježimo od samoće? Jer malo je onih koji u sebi nalaze dobro društvo”.
-Carlo Dossi-

Počinjemo preispitivati ​​svoja uvjerenja, prestajemo da se upoređujemo s drugima i radimo ono što želimo bez obzira na to da li drugi učestvuju u našim programima ili ne. Naša sreća i blagostanje su u pitanju. Zaslužujemo najbolje, zaslužujemo da se osjećamo dobro i srećno zbog sebe,  ne samo kada su drugi ljudi oko nas ili kada imamo partnera.