Kafkina pisma Mileni: nezaboravna kolekcija i najbolji citati

Kafkina pisma Mileni Jasenskoj su prvobitno objavljena na njemačkom jeziku 1952. godine kao "Briefe an Milena". Uredio ih je Willy Haas, koji je odlučio da izbriše određene pasuse za koje je mislio da bi mogli povrijediti ljude koji su u to vrijeme još bili živi.

Zbirku je na engleskom prvi put objavio Schocken Books 1953. godine. Novo njemačko izdanje, vraćajući odlomke koje je Haas obrisao, objavljeno je 1986. godine, a zatim novi engleski prevod Philipa Boehma 1990. godine. Ovo izdanje uključuje neka od Mileninih pisama Maksu Brodu, kao i četiri njena eseja i nekrolog za Kafku.

„Pisma Mileni“ Franza Kafke je izuzetna zbirka duboko ličnih i dirljivih pisama koja pružaju dubok uvid u unutrašnji svijet jednog od najvećih pisaca 20. vijeka. Ova pisma, napisana Mileni Jesenskoj, češkoj spisateljici i novinarki, svjedočanstvo su trajne snage ljudske povezanosti i izuzetne lepote pisane riječi. Kroz njihovu prepisku, Kafka nas poziva u svoj svijet, dijeleći svoj duboki osjećaj izolacije, egzistencijalni očaj i svoju intenzivnu i bolnu ljubav prema Mileni. Njegovo pisanje je obilježeno dubokim osjećajem čežnje, frustracije i veze koja nadilazi vrijeme i udaljenost.

U jednom od svojih pisama Kafka piše Mileni: „Pisanje pisama je zapravo odnos sa duhovima i nikako ne samo sa duhom primaoca, već i sa sopstvenim duhom.“ Ovaj dirljivi citat dočarava suštinu zbirke. Pisma idu dalje od pukog načina komunikacije između dvije osobe; ona postaju duboko istraživanje Kafkinih misli i emocija, putovanje samootkrivanja i samoizražavanja.

U ovom članku vam donosimo neke od najboljih i nezaboravnih odlomaka i citata iz Kafkinih pisama Mileni. 

"Milena - kakvo bogato, teško ime, jedva ga možeš podići od punoće. Kao da je neki Grk ili Rimljanin zalutao u Češku, pretvoren u Čeha i ime mu je izmijenjeno akcentom, a ipak je divno i po boji i obličju žene koju na rukama iznosiš iz svijeta, iz vatre, a ona se privija toplo i s puno povjerenja uz tebe. Samo, jak ton na "i" je opasan, neće li ti ime iskočiti iz ruke?"

"Pročitati tvoje pismo je kao gledati u ogledalo koje nosim sa sobom. To me više približava sebi nego što mogu doći na bilo koji drugi način."

"Cijeli život sam se opirao želji da ga okončam.“

„Stalno pokušavam da saopštim nešto nesaopštivo, da objasnim nešto neobjašnjivo, da ispričam nešto što osjećam samo u svojim kostima i što se jedino u tim kostima može doživjeti. U suštini to nije ništa drugo do ovaj strah o kome smo tako često pričali, ali strah se širi na sve, strah od najvećeg kao i od najmanjeg, strah, parališući strah od izgovaranja riječi, iako taj strah može biti ne samo strah već i žudnja za nečim većim od svega što je strašno.”

"Nedostaješ mi duboko, nedokučivo, besmisleno, strašno.”

„Ti si nož koji okrećem u sebi; to je ljubav. To je, draga moja, ljubav.“

„Umoran sam. Ne mogu da smislim ništa i želim samo da položim svoje lice na tvoje krilo, da osjetim tvoju ruku na svojoj glavi i da tako ostanem cijelu večnost.“ 

„Draga Milena, volio bih da je sjutra smak svijeta. Onda bih mogao da odem sledećim vozom, da stignem na tvoj prag u Beč i da ti kažem: „Pođi sa mnom, Milena. Voljećemo jedno drugo bez straha ili suzdržavanja. Jer sjutra dolazi kraj svijeta.” Možda ne volimo bezrazložno zato što mislimo da imamo vremena, ali moramo obraćati pažnju na vrijeme. Šta ako nemamo vremena? Ili, šta ako je vrijeme, kakvo ga poznajemo, nebitno? Ah, kad bi sjutra bio smak svijeta. Mogli bismo mnogo da pomognemo jedni drugima.”

„Zapravo želim više od tebe. U mislima te odijevam svjetlom; umotavam te u ćebad potpunog prihvatanja i onda ti se predajem. Žudim za tobom; ja koji obično čeznem bez žudnje, kao da sam nesvjestan i zaokupljen neutralnošću i apatijom, zaista, krajnje žudim za tobom.”

„Znaš li, draga? Kada si se družila sa drugima, vrlo je moguće da si pala nivo ili dva, ali ako ostaneš sa mnom, bacićeš se u ambis.“

„Prljav sam, Milena, beskrajno prljav, zato i pravim takve greške oko čistoće. Niko ne pjeva tako čisto kao oni u najdubljem paklu; to je njihovo pjevanje koje mi shvatamo kao pjevanje anđela.”

„Kada je neko sam, nesavršenstvo se mora podnositi svakog minuta u danu; kada su osobe u paru, ne moraju da trpe. Nisu li naše oči stvorene da budu iščupane, a naša srca za istu svrhu? U isto vrijeme to zaista i nije tako loše; to je preterivanje i laž, sve je preterivanje, jedina istina je čežnja. Ali čak ni istina čežnje nije toliko sopstvena istina; to je zaista izraz za sve ostalo, što je laž. Ovo zvuči suludo i iskrivljeno, ali je istina. Štaviše, možda nije ljubav kad kažem da si ti ono što najviše volim - ti si nož koji okrećem u sebi, to je ljubav. To je, draga moja, ljubav.”

"Loše mi ide, dobro mi ide, kako ti je draže.“

„Za sebe sam pretežak, a za tebe prelagan.“

„Kad bih mogao da se udavim u snu kao što se davim u strahu više ne bih bio živ.”

"Ne mogu osjetiti ništa; sve žalosne oluje od latica plešu u samom privatnom izvoru moje glave.”

„Ne mogu smisliti ništa o čemu bih pisao, samo hodam ovdje između redova, pod svjetlom tvojih očiju, u širini tvoja usana kao u lijepom srećnom danu, koji ostaje lijep i srećan, čak i kada je glava bolesna i umorna.”

„Čini se da je činjenica da se čovjek, mučen svojim demonima, slijepo sveti svom bližnjem.”

„I ne traži od mene iskrenost, Milena. Niko to ne može tražiti od mene više od mene samog, a ipak mi mnoge stvari izmiču, siguran sam, možda mi sve izmiče.”

„Bilo je ovako: mozak više nije mogao podnijeti brige i bolove koji su mu bili nametnuti. Pisalo je: "Odustajem; ali ako postoji još neko ovdje ko je zainteresiran za očuvanje cjeline, neka preuzme dio mog tereta i biće u redu još malo."

"Na opasnom sam putu, Milena. Čvrsto stojiš uz drvo, mlada, lijepa, oči tvoje blistavošću pokoravaju patnički svijet.“

„Njemački mi je maternji jezik i kao takav mi je prirodniji, ali češki smatram mnogo nježnijim, zbog čega tvoje pismo otklanja nekoliko nesigurnosti; vidim te jasnije, pokreti tvoga tijela, tvojih ruku, tako brzi, tako odlučni, da je to skoro kao sastanak.”

"Pada mi napamet da se zaista ne mogu sjetiti tvog lica do detalja. Samo načina na koji si se udaljavala kroz stolove u kafiću, tvoju figuru, tvoje haljinu, još uvijek vidim.”

„Ali šta da radim kad umjesto srca ovaj strah kuca u mom tijelu?”

“Milena, ako te milion njih voli, ja sam jedan od njih, a ako te je jedan volio, to sam bio ja, ako te niko nije volio onda znaj da sam mrtav.”

"Čitao sam svoju sudbinu u tvojim očima, a da to nisam znao.”

„Ne trebaju mi ​​dokazi za tebe; ne postoji ništa u mom umu tako jasno i sigurno kao ti...“

„Upadam u tvoje oči kad god te gledam i osjetim tvoje oči na sebi kad god hodam po sobi i sve vrijeme sam svjestan, sa ponosom koji više ne mogu da obuzdam, da živim za tebe, da mi je to dozvoljeno..... .”

“Moj svijet se ruši, moj svijet se obnavlja; čekaj i vidi kako ćeš (mislim na mene) sve to preživjeti. Ne žalim zbog raspadanja, već je sve bilo slomljeno, ja žalim za ponovnom izgradnjom, patim zbog svoje slabe snage, žalim što sam rođen, žalim za svjetlošću sunca.“

Ovi citati nude samo mali uvid u duboku ljepotu i mudrost sadržanu u Kafkinim pismima Mileni. Uronite u dubine ove kolekcije i otkrićete riznicu misli i razmišljanja koja rezoniraju sa ljudskim iskustvom u njegovom najdubljem obliku.


REFERENCE:
Letters to Milena (The Schocken Kafka Library), November 3, 2015, by Franz Kafka (Author), Philip Boehm (Translator)