Kako izaći iz teške situacije u bilo kojoj dobi

Čovjek ima jedan problem: želi kontrolirati rezultat, ali može biti odgovoran samo za svoje postupke.

Čovjek se često muči više nego što situacija zahtijeva: opterećuje mozak kada treba da zadrži snagu, uranja u tamu iskustva kada samo treba trezveno djelovati. Kada se suočite sa teškom situacijom ili problemom, uvijek bi trebalo ponavljati sebi: „Uradi ono što moraš i budi ono što možeš biti.”

Ima li smisla brinuti se o ishodu problema koji ne možete kontrolisati? Definitivno ne. Kad bi čovjek uvijek slijedio logiku svijeta u kojem živi, život bi bio potpuno drugačiji. Često osoba po inerciji nastavi da brine, propadajući se u živo blato nepoznatog i uništavajući svoje živce: ljudi žele da znaju unaprijed šta će se desiti, ali na taj način samo muče sebe.
Kao rezultat toga, čak i ako se situacija dobro završi, osoba je gubitnik: iscrpljena je, istrošila je resurse svog organizma. U svakoj situaciji postoje stvari koje možemo učiniti i stvari koje nam nisu dostupne: trebamo se koncentrirati na dostupne puteve razvoja i ne brinuti o rezultatu. Osoba ne kontrolira rezultat, već kontrolira svoje postupke - samo su oni važni. Mnoga iskustva su često igra protiv vas samih, protiv vaše sreće: teško je smijati se za vrijeme oluje, ali ako ste pokušali zatvoriti vrata, vaše je pravo da sačuvate vlastiti resurs.

Najbrže odluke su najgore odluke 
Ljudska svijest nije svevideća, ona prikuplja znanje malo po malo: kreće od malog dok ne dobije veliko,tj. kompletnu sliku. Ishitrene odluke su reakcija psihe na problem: um ga se želi riješiti što je prije moguće, osjećati se sigurno i bez oklijevanja predlaže prvo prikladno rješenje. U takvim situacijama čovjek je sklon greškama: svaka normalna osoba želi što prije riješiti problem - to je naša suština. Teško je dovesti u pitanje rješenje problema, čak i ishitrenog, jer odbaciti čak i prazno rješenje znači ponovno uroniti u haos i tražiti novi izlaz. Prijatnije je misliti da postoji rješenje i da je sve u redu, da nema potrebe uranjati u haos nepoznatog.
Svaka situacija, bila dobra ili loša, izaziva emocionalni izliv, koji diktira ishitreno donošenje odluka: velika radost, ljutnja ili tuga – sve te emocije dovode do ishitrenih odluka. Emocije zamagljuju um. Da biste donijeli ispravnu odluku, morate doći do emocionalne jasnoće: kada se vrhunac jedne emocije spusti, druge emocije dođu da je zamijene, one zamjenjuju jedna drugu, podignu se i onda splasnu, nakon nekog vremena će doći emocionalna jasnoća, “magla će se podići” i vidjećete cijelu sliku. Osjetićete cijeli spektar emocija za željenu situaciju i shvatićete da li ste donijeli pravu odluku. Najbolje odluke dolaze prekasno samo zato što ljudi sebi ne daju vremena. Uvijek dajte sebi vremena za razmišljanje, čak i ako želite da sve riješite što je brže moguće, i nemojte da vas zavaraju oni koji vas požuruju. Emocionalna jasnoća zahtijeva vrijeme.

Ne čekajte oluju dok je napolju sunce 
Život čovjeka koji čeka oluju dok sunce sija je pravi mrak. Ukoliko traga za nevoljama tokom “sunca i vedrine”, čovjek će do kraja života pamtiti da spokoj prethodi oluji i nikada neće imati mira. Time se razbija čitavo tkivo čovjekove egzistencije: kada je sve dobro, on očekuje oluju, zatamnjujući tako svijetle trenutke života crnom sjenom potencijalne oluje, a kada oluja dođe, kaže „Znao sam!” i tako stalno u beskrajnom plesu čekanja problema. Čovjek prestaje da se bori za ono što je dobro, prestaje to da primjećuje, osuđujući sebe da zauvijek živi usred prijetnje, usred opasnosti, čekajući probleme i plaši se da sebi prizna sreću: šta ako sjutra bude oluja?

Prava snaga je u tome da ne mračimo svijetli trenutak iščekivanjem problema, predosjećanjem koje nam psiha nameće, inače će nam se cijeli život pretvoriti u jednu sivu mrlju. Dobri trenuci su oaze za naše duše, služe su da nas napune energijom i daju toplinu, baš kao što to čini šolja toplog čaja u zimskoj hladnoći: kada popijete vruć čaj, sav mraz na svijetu se rasprši. Volite svoje svijetle trenutke i ne čekajte oluju. Oluja će doći, ali će oluja i prestati. Ako je čekate, ona će uvijek biti tu. Ovo je velika ljudska vještina: ne bojati se duhova prošlosti i ne čekati oluju dok je sunce sija vani – to je ono što mijenja živote ljudi.