Kako odgovoriti na nezahvalnost

​​Ono što dolazi iz našeg srca ne stiže uvijek u srca drugih. Svi smo to iskusili u nekom trenutku: učinimo nešto za nekoga sa neizmjernom brigom, a oni reaguju ravnodušno.

Kao da se dobrota, daleko od toga da govori univerzalnim jezikom, ponekad gubi u čudnim dijalektima. Ali odgovaranje na nezahvalnost i nemarnost drugih je nešto što svi moramo savladati.

U ovom slučaju, ne govorimo samo o neskladu između onoga što neko daje i kasnije prima. Takođe mislimo na osjećanje srca koje ne vidi, ne osjeća i ne opaža šta drugi čine za njega. Znamo da je sama ljubav nevidljiva, ali ako drugi na neki način ne vide ljubav u našim postupcima, ništa neće imati smisla.
Neki bihevioralni i poslovni naučnici nam govore da je, u stvarnosti, dobrota mana za društveni uspjeh. Na neki način, plemenita osoba koja uvijek postupa pošteno je ona koja će doživjeti prevaru za prevarom u ovoj složenoj realnosti konkurentnosti koja definira naš moderni svijet.

To je nešto što svi znamo. Uprkos tome, mnogi od nas jednostavno odlučuju da se ponašaju na ovaj način jer je dobrota i to što radimo stvari iz srca, lična vrijednost u koju vrijedi uložiti vrijeme i resurse. Ipak, ne možemo poreći da obmane bole.
Boli gorčina nepriznavanja. Niko se ne ponaša sebično kada se nada da će njegov partner, porodica ili najbolji prijatelj shvatiti ove male radnje koje radimo s ljubavlju. Nažalost, srca drugih su ponekad zaglavljena na drugim frekvencijama, drugim kanalima...

​Plemenito srce i njegovo ostrvo samoće
Kada neko radi nešto od srca, više dimenzija se usklađuje. Povećava nečiji identitet, vrijednost reciprociteta, želju da se dobije naklonost od onoga što je dobro, da se pruži blagostanje i radost. Osoba koja postupa sa dobrotom bi trebalo da vidi da je sva energija uložena u činjenje prave stvari vrijedna toga. Da njihova svrha ima koristan kraj. Međutim, to nije uvijek slučaj.
Daleko od pronalaženja podudarnosti između onoga što se radi i onoga što se očekuje da pronađe, ono što se ponekad dešava je tužna nepravda. Mnogo je primjera. Možemo govoriti o starijem čovjeku koji je dao sve za svoju djecu, a sada je "nagrađen" samoćom. Još jedan dobar primjer je mladić koji pokušava da se sprijatelji koristeći poštovanje, naklonost i bliskost, a dočekuju ga zadirkivanjem i uvredama.
Ne možemo zaboraviti ni dečka ili djevojku koji obraćaju pažnju na detalje, koji sreću svog partnera stavljaju na prvo mjesto, koji brinu, ulaže vrijme i energiju...a ništa od ovoga ne vide zauzvrat. Ako njihov partner ne cijeni ništa od ovoga, onda ova ljubav nije vrijedna toga. 

Ko postupa iz srca, a to mu nije prepoznato, na kraju će početi živjeti na ostrvu solidarnosti. Na neki način, na kraju počinjemo ličiti na Prospera, lika iz Buri, djela Viljema Šekspira.  Neko ko, nakon što je ranjen nevoljama i izdajom, postaje pustinjak samo sa kćerkom i duhovima za društvo. Predstava je tiha i duhovna, a jedini protagonista koji ostaje je tuga.

Odgovaranje na nezahvalnost: Morate živjeti sa integritetom, a ne odricati se onoga što jeste
Kao što je Tolstoj rekao, veliko srce nikada nije zatvoreno nezahvalnošću ili umorno od ravnodušnosti. Ponekad se možemo osjećati usamljeno, u to nema sumnje. Ipak, ponekad pošteno postupanje ima cijenu, a ako je to razočaranje, moraćemo je prihvatiti. Uvijek je bolje biti svoj nego živjeti s osjećajem da idemo protiv sebe i svojih korijena. 
Ipak, da bismo preživjeli u ovom složenom svijetu, kao i u svakodnevnim našim vezama, potrebno je stvoriti niz emocionalnih i kognitivnih „sidara“ kojih se treba držati kako bi se izbjegla dalja šteta. Jer dobrota nije sinonim za naivnost, već za hrabrost nekoga ko je vjeran svom srcu.

• Ne treba da budemo stalno na dohvatu ruke. Nema većeg izvora patnje od pokušaja da usrećite cijeli svijet.
• Nikada nemojte ići protiv vlastitih potreba da biste djelovali „na osnovu onoga što mislite da drugi očekuju od nas“. Život nije tako komplikovan.
• Nije dobro ni biti opsjednut time da nam se "plaća" za svaku stvar koju radimo. Za dobrotu nije potrebna počast, dovoljno je da bude u skladu sa našim vrijednostima.
• Zapamtite da stalno davanje ne jača vaše samopoštovanje. Ponekad smo obavezni da "sahranimo" svoje iluzije. Zato budite spremni na to  Dobićete na snazi ​​i ličnom balansu.

POVEZANO:
1. Ljudi koji nikada ne kažu "hvala"

• Shvatite, takođe, da će onaj ko je slijep za svakodnevna mala djela ljubavi biti slijep i za druga djela. Jer pravoj ljubavi nisu potrebni veliki gestovi da bi bila prepoznata.​

(Reference:
exploringyourmind.com)