Kako se osjećate neposredno prije smrti?

Smrt je zagonetka. Jednostavno je nemoguće definitivno odgovoriti na sva pitanja o smrti. Prihvatanje i asimilacija ideje apsolutnog kraja nije lako.

Prve odgovore o smrti obezbijedila nam je religija. Možda je smrt (tema o kojoj niko nije mogao svjedočiti) upravo jedan od razloga zašto se religija rodila i zašto još uvijek postoji.
Mnoge različite religije prihvataju postojanje duha koji nadilazi biološki život. Vjeruje se da ovo otvara put paralelnom svijetu, nevidljivom, neprimjetnom, za sve nas. Ili barem za one koji dobiju ulazak.

Znanost je takođe napravila svoj vlastiti pokušaj dešifrovanja ove zagonetke. Iako mnogi znanstvenici imaju vjerska uvjerenja, znanost se formalno približava čovjeku kao konkretno biološkom biću.
​
Znanost vjeruje kako čovjekovo postojanje ne nadilazi poslednji otkucaj njegovog srca. Kvantna fizika je istraživala druge perspektive, poput paralelnih svemira, ali do danas je sve to ostalo samo hipoteza.

Ipak, došlo se do napretka u razumijevanju raznih fizikalnih i psihičkih procesa u vezi sa smrću. Kako bismo proširili naše shvatanje ovih aspekata, sprovedena je studija u SAD-u, a rezultati su bili vrlo zanimljivi.

Studija o smrti
Mnogi od nas su se pitali u nekom trenutku: kako se osjećate neposredno prije smrti? Što osjećate u trenutku kada napustite život? Da li vas taj trenutak boli? Da li patite?
Hoćete li biti preplavljeni strahom što morate zakoračiti u nepoznato? Da li doista vidite cijeli svoj život pred očima?
Da bi odgovorili na ova pitanja, skupina istraživača sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini sprovela je eksperiment na čijem je čelu bio profesor Kurt Grey. Proučavali su dvije skupine ljudi koji su bili blizu smrti.
Prva skupina bila je sastavljena od pacijenata sa terminalnim bolestima. Drugu grupu formirala su zatvorenici osuđeni na smrt.
Članovi prve grupe bili su zamoljeni da započnu blog i podijele svoja osjećanja za razdoblje od najmanje tri mjeseca. Svaki blog je morao sadržavati najmanje 10 postova. Istodobno, nešto slično je zatraženo od jednog podskupina volontera. Ti ljudi su zamoljeni da zamisle da im je dijagnosticiran kancer i da počnu pisati o tome.
Istraživanje je prikupilo posljednje riječi druge skupine ljudi, koju su formirali zatvorenici osuđeni na smrt. U oba slučaja cilj je bio procijeniti osjećanja i emocije koje se pojavljuju kada je neko blizu smrti. Istraživači su takođe željeli utvrditi je li se njihov unutarnji svijet promijenio kada su svjesni da im se približavaju konačni trenuci.

Zanimljivi rezultati istraživanja
Tim psihologa bio je zadužen za analizu sadržaja prve skupine, zajedno sa paralelnom podskupinom. Razradili su svoje zaključke na temelju riječi koje su pojedinci koristili za opisivanje ili aludiranje na njihove emocije.

Iz ove polazišne tačke su uspjeli doći do zanimljivih rezultata. Prvi rezultat je bio da su terminalno bolesni pacijenti izrazili više pozitivnih osjećaja nego skupina volontera. Isto tako, što je pojedinac bliže smrti, pozitivnije su bile njihove poruke.
Nešto slično se dogodilo i sa osuđenicima koji čekaju smrtnu kaznu. Posljednje riječi nisu bile usredotočene na bol, žaljenje ili mržnju prema autoritetima koji su donijeli odluku da okončaju njihov život.

Naprotiv, njihove su riječi bile pune ljubavi, razumijevanja i emocija. Obje skupine su aludirale na religiju i obitelj.

Profesor Kurt Gray bio je na čelu ovih istraživanja. Zaključio je da je "proces umiranja manje tužan, manje zastrašujući i sretniji nego što se obično misli".
Iako je sama smrt koncept pun tjeskobe i straha zbog nesigurnosti koja ga okružuje (izvan vjere svake osobe), kada dođe vrijeme da se ljudi svjesno suoče sa smrću, ljudi u tim trenucima doživljavaju svojevrsnu evoluciju svijesti. Do te mjere da dolazi do percipiranja vlastite smrti kao konstruktivne i smislene.

Čini se da je čovječanstvo sposobno na velika prilagođavanja, i do njih dolazi u odlučujućim trenucima, poput smrti. ​

Psihološki i fiziološki, ljudi razvijaju mehanizme koji im omogućavaju da se s mudrošću suoče sa stvarnošću kraja.

Zato profesor Gray navodi sa punim uvjerenjem da se "smrt ne može izbjeći, ali patnja može".