Kako spriječiti da brige postanu opsesija

Opsesivna briga vam rijetko pomaže. U stvari, ono što obično čini je da podiže nivo anksioznosti i, posljedično, rizik od psihičke iscrpljenosti. Šta možete učiniti da ne dođete do ovih ekstrema?

Postoje trenuci kada neke vaše ideje štete vašem svakodnevnom životu. One su kao djetlić koji stalno kljuca stablo drveta. Ne možete prestati razmišljati o njima.

Dopuštate njihovu prisutnost u svom umu iz jednostavnog razloga što vam se čini da ih ne možete to izbjeći. Vaš tok misli ne prestaje. Stoga postavljamo pitanje  kako spriječiti da briga postane opsesija?
Bilo bi sjajno kada biste samo poslušali savjete onih koji vam govore  „Samo prestanite da razmišljate o tome i to će proći” ili „Prestanite obraćati pažnju na to, nije važno”. Međutim, vaš mozak je poput fabrike koja nikada ne miruje. On stalno radi. Zato, ako sebi kažete „Neću misliti na ružičastog slona “, to je upravo ono o čemu nećete prestati razmišljati.
Kako možete deaktivirati ove iscrpljujuće psihološke procese? Zapravo, postoje neke izuzetno efikasne tehnike za obuzdavanje ovih patoloških briga.

Živimo u društvu koje koristi opsesivnu brigu kao mehanizam za suočavanje sa bilo kojim problemom. Međutim, nije ključno „mnogo brinuti“, već ispravno razmišljati.

​Ključevi koji sprečavaju da briga postane opsesija
Postoji švedska izreka koja kaže da briga ima moć da baci velike sijenke na male predmete. Istina je. Međutim, kako da ne brinete kada živite u zahtjevnoj stvarnosti koja je toliko  puna neizvjesnosti? Zapravo, u stvari, imate pravo na brigu, ali morate to učiniti ispravno. Drugim riječima, sav svoj mentalni napor morate usmjeriti ka tome da se riješite onoga što vam oduzima smirenost.
Kao što je Viktor Frankl rekao, kada se suočite sa nepovoljnom situacijom vaša je obaveza da se suočite sa njom i promijenite je. Ako to nije moguće, sljedeći korak je da je prihvatite. Međutim, nešto tako logično i očigledno može se postići samo mirnim, realističnim i fokusiranim pristupom. Ako vam ovo zvuči nemoguće, to je vjerovatno iz nekoliko razloga.

Na primjer, Kraljevski koledž u Londonu i Univerzitet Zapadne Australije sproveli su istraživanje  i prikupili podatke koji podržavaju ideju da su mnoge naše zabrinutosti zasnovane na kognitivnim predrasudama. U stvari,  mnogi ljudi misle da brigom posjeduju i pokazuju veću kontrolu. Ako prestanu sa brigom i opuste se, plaše se da će se dogoditi nešto potpuno neočekivano.
Međutim, vrijeme je da promijenimo te ideje i te predrasude. Hajde da saznamo kako spriječiti da briga postane opsesija.

1. Shvatite kako funkcioniše mehanizam za brigu
Briga ispunjava jedan cilj: povećati vašu aktivaciju kako biste mogli djelovati ukoliko ste suočeni sa svim okolnim prijetnjama. Krajnji cilj je da vi djelujete, a za to morate osmisliti rješenja. Međutim, umjesto da djelujete ili prihvatite konkretnu stvarnost, vi ste skloni još više povećati ove stresne prijetnje.
To činite kroz razmišljanje, neku vrstu uporne i ponavljajuće brige koja, umjesto traženja odgovora na probleme, postavlja još pitanja. Ruminacija podiže negativne emocije i nelagodu. Na taj način sve više upadate u zamku anksioznosti.

Da biste spriječili da zabrinutost postane opsesija, morate imati na umu da ćete, hranjenjem svojih briga, ostati zaglavljeni  bez mogućnosti da ikada riješite problem.

Briga, razmišljanje i opsesija rezultat su orkestrirane moždane povratne sprege između amigdale i prefrontalnog korteksa.

2. Prihvatite opsesivnu misao, ali nemojte se igrati sa njom
Morate biti jasni. Fraze poput “Neću više razmišljati o ovome ” ili “Ovo će biti posljednji put da razmišljam o tome” su od male koristi. Jer vaš se um uvijek vraća, baš kao i štene koje trči da dobije loptu da se igra iznova i iznova. Misli su automatske i nije lako imati kontrolu nad njima.

Stoga je najprikladnije ostaviti ih, a istovremeno prihvatiti da su one tu. U stvari, istraživači sa Univerziteta u Hamburgu sproveli su studiju u kojoj se navodi da  bi ove opsesivne misli trebalo da vidite kao mentalne fenomene koji dolaze i prolaze. One su kao tok rijeke. Najvažnije je ne pridavati im važnost ili ih pojačavati. Samo ih ostavite, pusti ih da dođu i odu.

3. Ne osuđujte sebe, budite saosećajni
Negativni samorazgovor koji vas osuđuje i kritikuje je poput motora koji pokreće tvornicu brige. To nije prava stvar. U stvari, ako želite spriječiti da briga postane opsesija, budite ljubazni i saosjećajni prema sebi. Na kraju krajeva, prošli ste kroz mnogo toga u ovom životu.
Oslonite se na svoje iskustvo kako biste odgovorili na izazove koji vam dolaze. Umjesto da brinete, vodite računa o onome što vas brine unoseći  promjene i smišljajući nove formule za rješavanje vaših problema.

4. Napravite promjene u svojoj rutini koje idu protiv vaše opsesije
Ako se bojite da ćete izgubiti posao, počnite tražiti nove mogućnosti za posao. Ako ste zabrinuti šta budućnost može donijeti, fokusirajte se na početak novih stvari u sadašnjosti. Steknite nove prijatelje, započnite kurseve, naučite nešto drugačije... Sve je to pozitivno.
Male dnevne promjene su novi podsticaji za um.  Na taj način uspijevate ukloniti fokus sa opsesije i brige.

​5. Izađite iz svog opsesivnog univerzuma i izrazite ono što osjećate
Uronite u svoj život. Mogli biste se pitati kako to možete učiniti. Zapravo, postoje "mostovi" koji će vam pomoći da se povežete s jedne faze na drugu. Umjetnost je jedan takav most.  Zaista, u svim svojim oblicima i dimenzijama, umjetnost je idealan mehanizam za sprječavanje da briga postane opsesija.
Slikanje, crtanje, vajanje, tkanje, šivanje, komponovanje, pisanje... Postoje mnoge mogućnosti koje vam mogu pomoći da smirite svoj um, dopuštajući mu da ode dalje od svoje mreže zabrinutosti do uvažavanja života. Međutim, svaka osoba mora pronaći medij koji joj odgovara. U stvari, njihovo lično platno.

Ne zaboravite da podijelite vrijeme sa ljudima koji znaju da slušaju. Razgovor o onome što vas brine je neophodan i zdrav. Konačno, prestanite živjeti na svom ostrvu mentalne usamljenosti gdje samo tjeskoba raste i počnite se povezivati, na aktivan i pun nade, sa svojom okolinom.