Kako su 5 poznatih filozofa definisali sreću

Image: pixabay

Sreća je jedna od najtežih riječi za definisati. U našem svakodnevnom životu susrećemo različite definicije ove riječi. Ako posmatramo sa stanovišta filozofije, postoji širok i raznolik raspon pristupa ovom konceptu.

Ovaj članak će objasniti neke od ovih filozofskih gledišta.
"Svi smrtnici idu u potragu za srećom, što je znak koji pokazuje da je nijedan od njih nema." 
-Baltasar Gracián- 

Aristotel i metafizička sreća ​

Za Aristotela, najznačajnijeg od metafizičkih filozofa, sreća je najveća želja i ambicija svih ljudskih bića. Po njegovom mišljenju, put do nje vodi kroz vrlinu.  Drugim riječima, što više vrline u sebi njegujete, brže ćete stići do sreće.

Aristotel je vjerovao da je sreća više stil života. Ključna karakteristika ovog načina života je stalna vježba i izdvajanje onog najboljeg iz svakog pojedinca.
Takođe je potrebno praktikovati razboriti karakter i imati dobar "daimon", što znači dobru sudbinu da bi čovjek vodio ispunjen i doista sretan život, tj. život pun blaženstva. Zbog toga je teza o sreći poznata po imenu "Eudaimonia" ili “Eudemonizam”, tj. blaženstvo.
Aristotel je obezbijedio filozofsku osnovu na kojoj je izgrađeno hrišćansko učenje. S obzirom na to, velike sličnosti mogu se naći između ideja ovog velikog mislioca i načela judeo-hrišćanske religije.

Epikur i hedonistička sreća ​

Epikur je bio grčki filozof koji je protivrječio metafizičkim filozofima. Za razliku od njihovih uvjerenja, on nije vjerovao da sreća dolazi samo iz duhovnog svijeta, nego da ima puno veze sa ovozemaljskim dimenzijama.
Epikur je, zapravo, osnovao filozofski sistem pod nazivom “Epikurejstvo”, a imao je i vlastitu školu koju je nazvao "Bašta". Mnoge zanimljive ideje i zaključci dolaze iz epikurejstva. Epikur je predložio načelo da je ravnoteža i umjerenost ono što stvara prostor za sreću.

Ova ideja je iznijeta u jednoj od njegovih najvećih maksima: "Onaj ko se ne može zadovoljiti sa malo, ne može se zadovoljiti ni sa čim”.
Epikur je smatrao da ljubav ima malo veze sa radošću, a da je prijateljstvo važnije. Takođe je insistirao na ideji da ne treba raditi za novac kako bi mogao kupiti robu, već radije iz ljubavi prema poslu.

Niče i kritike sreće ​

Prema Ničeu, živjeti mirno i bez ikakvih briga je želja osrednjih ljudi koji ne pridaju neko veće značenj životu.
Niče se nije slagao sa tvrdnjom da bi "sreća" mogla biti stanje stalnog blagostanja. Osjećao je da je to prolazno stanje koje bi se moglo završiti u svakom trenutku.
Nietzsche je govorio da je opisana sreća kao "idealno stanje lijenosti”. Drugim riječima, da nemate nikakvih briga ili nevolja.
Smatrao je, međutim, da se  zadovoljstvo može naći jedino u vitalnoj snazi i borbi protiv svih prepreka koje ograničavaju slobodu i samosvjesnost.
Biti sretan znači biti u stanju dokazati ovu vitalnu snagu prevladavanjem nedaća i stvaranjem originalnih načina kako živjeti život.

Hose Ortega i Gaset i sreća kao konvergencija

Za ovog španskog filozofa, stanje zadovoljstva se nalazi kada se "zamišljeni život" i “stvarni život" podudaraju. Drugim riječima, kada su putevi onoga što želimo biti i što smo doista susretnu.
U svojim spisima on bilježi:

"Ako se zapitamo od čega se sastoji ovo idealno stanja duha zvanog sreća, lako možemo pronaći odgovor za početak: sreća se sastoji od pronalaženja nečega što nas u potpunosti zadovoljava.
"Štaviše, strogo govoreći, ovaj odgovor jedino govori o tome šta je to subjektivno stanje potpunog zadovoljstva. S druge strane, koji objektivni uslovi moraju postojati kako bismo pronašli ono što će nas zadovoljiti. " 

Prema Ortega i Gasetu, svi ljudi imaju potencijal i želju da budu sretni. To znači da  svaka osoba definiša svoju stvarnost i što je može učiniti sretnom. Ako je osoba u stanju doista postići i doći do stvarnosti kakvu je zamislila, onda će i biti sretna.

Slavoj Žižek i sreća kao paradoks 

Ovaj filozof pokazuje da biti istinski sretan ima veze sa mišljenjem pojedinca, a ne istinom. On smatra je površno i prolazno zadovoljstvo proizvod kapitalističkih vrijednosti koje implicitno obećavaju vječno zadovoljstvo kroz potrošnju.
Međutim, nezadovoljstvo vlada ljudima, jer u stvarnosti oni ne znaju što žele. Osobe koje vjeruje da će biti sretne ako dođu do nečega (kupiti nešto, ili poboljšati svoj društveni status, ili ostvari nešto, itd.), ne mogu se nikada zadovoljiti. Jer, u stvarnosti, ono što žele postići je samo još jedna stvar i stoga će ostati nezadovoljni. Ovo znači da bi savremeni čovjek morao tragati za srećom van konzumerizma, tj. “kupuj, gomilaj i troši što više”.

Obrađeno sa:
exploringyourmind.com