Kako znati jeste li previše tihi

​​Nije lako znati kada treba govoriti, a kada šutjeti. Moglo bi se reći da je umjeti prepoznati pravi trenutak umjetnost.

​Izreka  „Kada je riječi mnogo, prestupa ne nedostaje“ je istinita. Previše nas izlaže negativnim posljedicama.

Međutim, ćutanje ponekad dovodi i do negativnih posljedica. Kako možete znati da li ste previše tihi? Nastavite čitati.

Tišina je veoma vrijedna jer daje vremena za razmišljanje i razmatranje onoga što ćemo reći. Takođe je neophodan uslov za slušanje i povoljna je za razmišljanje. Međutim, kada šutimo više nego što je potrebno, možemo izazvati nesporazume ili neželjene situacije.
Ćutanje mora biti odluka, čin razboritosti, oblik potcijenjene hrabrosti. Za neke je karakteristična osobina da su osoba od malo riječi. Ovi ljudi znaju kada treba govoriti, a kada ne. Kada šutite iz drugih razloga, kao što su strah ili zbunjenost, možda ste previše tihi. Kako da znate da li je to slučaj sa vama? Evo nekoliko savjeta koji bi nam mogli pomoći.

„Ono što se uopšte možemo reći, treba reći jasno, a ono o čemu ne možemo da pričamo moramo prešutjeti.”
-Ludwig Wittgenstein-


Previše šutimo kada izazovemo sukob
Ako tišina sama po sebi vodi do nesporazuma, onda ste previše tihi. Evo primjera. Jedna osoba se osjeća uznemireno u vezi sa drugom jer je otkrila da ju je druga lagala. Umjesto da se suoči sa situacijom, odlučuju šutjeti. Međutim, počinje se ponašati agresivno prema toj drugoj osobi koja ju je uvrijedila. Ona takođe stvara barijeru i distancira se.
U ovom slučaju je vjerovatno da će uvrijeđena osoba neko vrijeme biti ljuta zbog laži zbog koje bila žrtva. A druga osoba nikada neće imati priliku da objasni svoje razloge ili prepozna svoje greške. U takvim okolnostima šutnja ništa ne rješava. Umjesto toga, stvara nevidljivu barijeru koja nam ne dozvoljava da riješimo problem.

Dopuštanje nepravde
Ćutanje kada postoji nepravda pokazuje nezadovoljstvo, bezosjećajnost ili kukavičluk. Čineći to, postajete tihi saučesnik. Tišina može biti način odobravanja ili potvrđivanja zlostavljanja. To je jasan primjer šutnje.
Nije lako povisiti glas da se zaustavi nepravda, pogotovo ako počinitelj ima moć. Međutim,  ćutanje je vrsta šutnje koja može trajati cijeli život.  Progovoriti u pravo vrijeme je isto tako važno kao i biti tih kada je potrebno. To znači da šutnja ne bi trebala da bude saučesnik nepravdi.

Šutnja zbog straha ili stidljivosti nije u redu
Ponekad nas život tjera da gradimo barijere da nas zaštitimo. Možda smo prošli kroz neko tepko iskustvo zbog kojeg smo se iz straha zatvorili od svijeta. Mnogo puta nas ovo stanje uvjerava da usvojimo previše tihi način života.
Možda imamo mnogo toga da kažemo, ali odlučujemo da to zadržimo za sebe jer ne mislimo da je vrijedno. Plašimo se osuđivanja, iako smo svjesni da su naše ideje vrijedne ili važne. U ovim slučajevima, ono što bi trebalo da bude sredstvo  zaštite od svijeta postaje kavez koji nam ne dozvoljava da letimo.

​U ljubavi ne treba da se ćuti
Možemo reći da smo previše tihi ako ne izražavamo otvoreno svoju naklonost prema drugim ljudima. Ljubav uvijek treba izražavati slobodno i otvoreno. Nije dobro držati  ljubazne riječi samo za sebe. Zapravo, izražavanje ljubavi jedan je od najljepših poklona koje možemo dati drugoj osobi.
Naši voljeni su naši pokloni. Prije ili kasnije, ti odnosi će prestati zbog udaljenosti, prekinutih veza ili čak smrti. Stoga je svaki trenutak sa onim ljudima koje volimo dragocjen i  nikada neće biti dovoljno riječi da pokažemo drugome koliko su nam važni.

Riječi mogu stvarati i uništavati, ali i tišina može uraditi isto. Zato je važno naučiti umjetnost razgovora, ali i umjetnost ćutanja. Ako savladamo ovu umjetnost, sigurno ćemo postati koherentniji, asertivniji i uspješniji.