Spusti uho blizu svoje duše i dobro saslušaj.
― Anne Sexton - Krajolik duše stvara pokret i sinkronistički obrazac između našeg srca i uma kroz unutarnje vizije naše duše. Kada se srce i mašta udruže kako bi se osvrnuli unazad ili gledali naprijed, produbljujemo svoju svijest o tome ko smo uistinu. To produbljivanje onoga ko uistinu jesmo put je do naše duše.
Rečeno je da "naša srca neće odmarati dok se ne odmorimo u tebi." Ovo je naše putovanje kroz život. To je naše putovanje nazad tamo gdje pripadamo. Putovanje kroz prostorni kvalitet postojanja doveo nas je u ovaj svijet. To je putovanje sa onim što nas vodi kroz ovaj život. I to je putovanje natrag tamo gdje je sve počelo.
Moglo bi se reći da su dojenčad i stariji više duša nego tijelo. Dok ti i ja razvijamo svoju osobnost i ego, počinjemo misliti da smo neko. Ram Dass ovaj proces naziva "neko se usavršava" Počinjemo misliti da smo stvarni i da djelujemo na ovaj izgled i tok bivstvovanja kako ulazimo u odraslu dob. Kad sazrijemo, vraćamo se na ono što je Ram Dass nazvao "niko se ne usavršava". Postoji unutarnji krajolik, geografija duše; cijeli život tražimo njegove obrise. Oni koji imaju dovoljno sreće da ga lako vide poput vode preko kamena u rijeci, sa njegovim fluidnim konturama, znaju gdje su u svom životu. Neki ga pronalaze u mjestu svog rođenja; drugi mogu napustiti priobalni grad, i otisnuti se u neku pustinju. Ima rođenih u prirodi koji su samo mirni u užurbanoj gradskoj usamljenosti. Drugi tragaju za otiskom druge osobe; djetete ili majka, djeda ili brata, ljubavnika, muža, žene ili neprijatelja. Možemo prolaziti kroz život sretni ili nesretni, uspješni ili neispunjeni, voljeni ili ne voljeni, a da nikada ne doživimo šok prepoznavanja, da nikada ne osjetimo agoniju dok se zariveno željezo u našoj duši otključava i dok konačno ne skliznemo na svoje mjesto. - Josephine Hart - Provodimo mnogo vremena učeći razvijati neovisnost još od rane dobi samo da bismo je ponovo izgubili dok umiremo. To je putovanje od nevinosti do milosti. Ljudski je izraz "putovanje" s mnogim usponima i padovima. Ono što nas drži u hodu i često razmišljanje u ovom suludom svijetu jeste „krajolik duše“. Krajolik duše daje nam snagu da učinimo nemoguće i daje nam nadu kada je nema. Iako sve dijelove sebstva treba obskrbiti pažljivom i bezuvjetnom ljubavlju, unutar nas je nešto što usavršava našu pravu prirodu. Naše autentično "ja" zna da rastemo kroz život i da jednostavno idemo kroz život u isto vrijeme. Ova delikatna ravnoteža između ove dvije prirodne sile omogućava nam da ostanemo na našem putu. To je put spoznaje ko smo kroz različita iskustva i izraze našeg života. Čineći to, učimo vjerovati svojoj duši i tamo pronaći smjer kada smjer u životu nema.
Vaša je duša odabrani krajolik
Kamo idu šarmantne maskirane i kostimirane figure Svirajući flaute i plešući radosno tužno ispod svojih fantastičnih maski. Svi pjevaju u sporednom ključu O svemogućoj ljubavi i bezbrižnom bogatstvu Čini se da ne vjeruju u svoju sreću. A njihova se pjesma stapa s mjesečinom. Tiha mjesečina, tužna i lijepa, koja podstiče ptice da sanjaju na drveću i čini da fontana prska u zanosu, Visoka vitka fontana prska među mramornim kipovima. (- Paul Verlaine -) (izvor: consciousreminder.com)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|