Kriogenetsko zamrzavanje u službi transplatacije organa?

Naučna fantastika se već dugo bavi konceptom kriogenetskog zamrzavanja. Ovaj žanr je iskorišćen da olakša istraživanje svemira, distopijsku budućnost (distopija - društvo koje predstavlja suprotnost utopiji; karakteriše ga ugnjetavajuće društvo, autoritarne i totalitarne vlade) i mahinacije kriminalnih umova.​

​Naučnici već znaju da su granice između nauke i tehnologije, naučne fantastike i realnosti danas prilično zamagljene; tehnologija je izuzetno uznapredovala poslednjih godina. ​

Kriotehnologija danas
Krioprezervacija je tehnika kriogenog zamrzavanja tkiva i organa radi očuvanja. Ovo zvuči prilično pojednostavljeno u teoriji, jer proces postaje komplikovaniji kada je vrijeme za otapanje uzoraka. Proces zamrzavanja je napravljen tako da spriječi stvaranje ledenih kristala. Međutim, oni se često formiraju tokom procesa odmrzavanja i čine uzorke neupotrebljivim.
Tehnika kriogenog zamrzavanja najčešće se primjenjuje na veoma male uzorke kao što su embrioni, jajašca i sperma. Do sada nije bilo moguće napraviti veće i vidljivije uzorke kao što su organi za transplataciju. Ovo nije dobra vijest, s obzirom da veliki broj doniranih organa za transplataciju biva na kraju neupotrebljiv i odbačen.

​Trenutno, jedina opcija za primaoce transplatativnog materijala je da imaju donirani organ koji im dolazi iz laboratorije. Ovo se mora odraditi što brže zbog naglog propadanja tkiva. Vrijeme za transplataciju organa varira, ali u prosijeku, bubrezi moraju biti presađeni u roku od 30 sati, jetre ili pankreasa u roku od 12 sati, i pluća i srce u roku od 6 sati.

Budućnost transplantata
Univerzitet u Minesoti je nedavno otkrio izvrsne nalaze svog istraživačkog tima koji su pronašli metod za ponovno zagrijavanje srčanih zalizaka bez oštećenja. Ovo daje potencijal da se revolucionišu transplatativne metode i kriogenetsko zamrzavanje. Ovo na kraju može dovesti do toga da milioni života u budućnosti budu spašeni zahvaljujući velikim skladištima organa koji se mogu transplantirati na zahtjev. Dok je danas neophodno pronaći organ od donatora koji potpuno odgovara primaocu, u budućnosti možda bude moguće čuvati i organe u skladištima, poput krvi danas, tj. iskoristiti slične metode koje se koriste u transfuziji. Ovo bi bila ogromna prednost u industriji koja bilježi procenat od 60% izgubljenih donacija zbog vremenskih ograničenja prikupljanja i transplantiranja doniranog tkiva.

​Nova studija je došla do novog načina zagrijevanja pomoću nanočestica napravljenih od oksida gvožđa obloženih silicijumom koji su bivali raspršeni putem rastvora krioprotektanta koji povezuje tkivo. Nanočestice su funkcionisale kao grijači kada se aktiviraju elektromagnetnim talasima. Ova neinvazivna procedura omogućava tkivu da bude brzo i ravnomjeno zagrijevano, čak i do 100 puta brže nego što je to ranije bilo moguće.

Kada se tkivo ponovo zagrije, testirano je na održivost. Rezultati su pokazali da nijedan od uzoraka nije oštećen. Nasuprot tome, kontrolni uzorci koji su zagrijavani korišćenjem tradicionalnih metoda su bivali oštećeni. Dalje, istraživački tim je mogao ukloniti nanočestice sa uzoraka nakon što je dostignuta željena temperatura. Postupak se još uvijek mora poboljšavati kako bi se mogao primijeniti na organe, ali istraživači su optimisti. Trenutno planiraju da započnu sa organima glodara i zatim da pokušaju sa organima svinja, prije nego što pokušaju sa ljudskim organima.

Ova tehnologija ima dodatne medicinske implikacije i na kraju se može koristiti za direktno usmjeravanje smrtnih doza toplote u ćelije karcinoma bez oštećenja okolnih ćelija ili tkiva.

Na sreću pisaca naučne fantastike, medicina još uvijek ima da pređe dalek put prije nego bude u stanju da odradi sve fantastične stvari koje je zamislila. Za pisce još uvijek ima dosta prostora gdje se njihova mašta može širiti i istraživati svoje granice.


Reference:
Cryionics Institute: http://www.cryonics.org