Kriza identiteta: kada sumnjate u sebe

Proces u kojem se formira naš identitet započinje već u djetinjstvu. Ponekad nas zanese tuđa snažna ličnost dok konačno ne otkrijemo vlastiti identitet. Naš vlastiti i jedinstveni identitet koji ćemo njegovati do kraja života.

Ali šta ako zapravo ne razumijemo ko smo? Počinju nas preplavljivati sumnje, osjećamo se nesigurno i počinjemo osjećati da postojimo a da nismo ono što želimo biti. ​

Pojavljuju se misli koje nas mogu odvesti u prazninu i strašnu usamljenost.

"Tražio sam te da bih saznao ko sam jer ne znam ko sam."
(Hanni Ossot)
​
Neka od najznačajnijih pitanja koja nas zaokupljaju u trenutku kada sumnjamo u vlastiti identitet i osjećamo se zbunjeno su: Ko sam ja? Šta radim sa svojim životom? Gdje idem?

Patite li od krize identiteta?​
Tokom svog života prolazimo kroz nekoliko kriza, što ne znači da su one bile samo negativne, već upravo suprotno - krize mogu ojačati našu ličnost i pomoći nam da pronađemo pravi put za sebe.

Postoje određene dobne skupine u kojima je teško izbjeći ovakva krizna vremena:
- Adolescencija: komplicirana faza u kojoj dijete postaje odrasla osoba. Ovdje se mogu pojaviti različite krize identiteta, jer svako traži sebe. Pobuniti se protiv svega i protiv svih, govoriti loše, biti zanesen ili pod uticajem prijatelja - sve ovo ima objašnjenje: Potraga za tim ko ste zapravo.
- Sredina života, oko 40 godina: doba do kojeg smo već imali razna iskustva. A sada je prekretnica. Sve smo stariji i u nastojanju da povratimo mladost koja je iza nas, zapadamo u krizu u kojoj često ne znamo zašto se ponašamo onako kako se ponašamo.

​To su najčešće krize. Dvije kritične faze u životu kada se osjećamo izgubljeno, prazno, bez očekivanja i dezorijentisano. Dvije faze u kojima je prevladavanje krize neophodan korak kako bismo se ponovno potvrdili kao osobe.
Dvije gore opisane dobne faze karakteriše emocionalna nestabilnost.

Ako nam se to dogodi tokom puberteta, čini se potpuno prihvatljivim - osim toga, mi smo još uvijek djeca i zato se ponašamo tako. Ali šta se događa sa 40-godišnjacima? Ponašamo se kao da smo mladi, želimo aživjeti, a osjećamo se izgubljeno.
Ova krizna vremena nas ne bi nas trebala uplašiti, iako nas plaše. Ponekad su nam vrlo potrebne za dalji razvoj vlastitog identiteta.
To mogu biti teške i nestabilne faze koje mogu trajati neko vrijeme. Ali kada se završe, rodićemo se s puno jačim identitetom.

Neophodan korak u izgradnji ega
Kao što je ranije spomenuto, krize su nam neophodne za nastavak izgradnje vlastitih identiteta.
To su prekretnice zbog kojih se na različite načine bunimo ako nismo spremni izaći na kraj s njima. Promjene raspoloženja, tj. velika emocionalna nestabilnost od koje patimo, ono je što nas izbacuje izvan kontrole.
​
"Bez osjećaja identiteta nemamo života."
(EH Erikson)

Međutim, moguća pojava privremenog perioda nestabilnosti i neorganiziranosti nije ograničena samo na već spomenute starosne faze, već nam se može dogoditi i u mnogim drugim trenucima. Na primjer, nakon smrti voljene osobe, gubitka posla ili razvoda.
Situacije kroz koje tada prolazimo dovode do potrebe da se tražimo i brinemo o sebi i da saznamo kako se najbolje nositi s njima. To su trenuci koji nas često preplave i kad ne znamo kako reagirati.

(reference:
gedankenwelt.com)